Na FSB-u je počeo studirati 1983. kada se, kaže, iz vojske spustio ravno u studentsku klupu. Prisjetio se mladosti, doba u kojem je otkrivao svijet, a u sjećanju su mu posebno ostale riječi profesora Muftića na prvom predavanju iz Mehanike: „Vaše učenje nije završeno kada diplomirate. Vaše učenje tek tada počinje. Onaj tko neće biti u mogućnosti govoriti dva svjetska jezika i biti informatički superiorno pismen, taj nema budućnost.“

Od oko 400 studenata, koliko je bilo u njegovoj generaciji, diplomiralo ih je između 50 i 60.

„Faks me naučio tome da moram raditi puno i uporno te da se prepreke moraju svladavati jedna po jedna, baš kao što smo nekad rješavali ispite i semestre. Nismo odustajali.“

Shvatio je kako ga u poslu ne mogu voditi mašta i iracionalne želje. Nije se mirio ni s kakvim zatečenim stanjima niti zadovoljio s postojećim postignućima.

Već 1994., u vrlo ranoj fazi karijere, imenovan je direktorom poduzeća Straža-Alatnica.

„Kada imate 31 godinu, takav vas iskorak mora iznenaditi. Tada je bila rijetkost da netko tako mlad preuzme tvrtku koja zapošljava više od stotinjak ljudi. S druge strane, radilo se o nagradi za izuzetno velik uloženi trud i sposobnost da organiziram ljude oko sebe.“

Tri godine poslije tvrtka ulazi u grupu OMCO, najvećega europskoga proizvođača alata za staklarsku industriju. Straža-Alatnica 2007. mijenja naziv u OMCO Croatia, a pod vodstvom direktora Ranogajca izrasla je od najmanje u vodeću članicu grupe, s više od 50 % ukupne proizvodnje unutar grupe, i postala globalni lider.

„Nismo dopustili da nas itko tretira kao članicu drugog ili trećeg reda. Potencijal visoke motivacije za radom doveo je do ulaganja u tvornicu i okretanja kapitala k Hrvatskoj. Odluka o uvođenju najmodernijih tehnologija omogućila nam je da se etabliramo kao najveći svjetski proizvođač te najveća takva tvornica na svijetu.“

Što je bilo presudno za uspješnu karijeru?

„Uvijek sam gledao naprijed i uspio pronaći zadovoljstvo u biznisu kojim se bavim već tri desetljeća“, zaključio je Ranogajec.