Željko Celić zaposlen je u Dukatu dugi niz godina. Nakon 14 godina na raznim pozicijama u održavanju, od tehnologa do rukovoditelja održavanja, od 2014. zadužen je za tehničke investicije tvrtke. Njegov posao obuhvaća brigu o nabavi i montaži novih strojeva, dizajniranju proizvodnih linija s aspekta tehničke i higijenske ispravnosti te energetskih postrojenja. U pogon tvrtke uveo je više novih inovativnih termotehničkih sustava, a pokrenuo je i više projekata u području energetske učinkovitosti.
Odmalena je znao da će studirati na nekom tehničkom studiju, no na kraju je završio na strojarstvu. „Prvo sam se prijavio na tadašnji ETF. Budući da sam nakon objave prvih rezultata bio malo ispod crte, nisam čekao pomicanje liste nego sam otišao preko puta, na FSB. Mislim da je to bila jako dobra odluka. FER-ovci se dobro razumiju u računala i programiranje, ali mislim da se mi strojari bolje razumijemo u tehničke probleme i znamo svoje znanje primijeniti u praksi.“ Kada govori o osobinama strojara, ističe: „Strojari su pametni, ali često povučeni, jednostavni ljudi. Snalažljivi smo u konfliktnim situacijama, široko sagledavamo svaki problem, a imamo i velik raspon znanja – od osnova građevine i elektrotehnike do tehnologije i drugih tehničkih struka.“
Završio je „Teslu“ u Klaićevoj i jako je volio matematiku. „Na studij sam se upisao 1991. i moram priznati da nije bilo lako, no završio sam u roku. Mislim da sam tijekom studija stekao znanja koja mogu široko primjenjivati u profesionalnom radu, a glavno je bilo shvaćati materiju s razumijevanjem.“ Ističe kako mu je prva asocijacija na FSB profesor Muftić, a najdraži kolegij Termodinamika profesora Galovića. Također, još i danas u svome uredu ima bilješke s kolegija Tehnika hlađenja profesora Ćurka i često se njima koristi. Sjeća se kako su u ratno vrijeme, kada se upisao na studij, tijekom mjeseca studenoga i prosinca, studenti bili podijeljeni u dvije grupe, i radilo se vikendima zbog zamračenja.
Prije tri godine s profesorom Soldom s Katedre za toplinsku i procesnu tehniku FSB-a započeo je suradnju koja je rezultirala nagradom EUREM-Award 2017 za projekt visokotemperaturne dizalice topline u industriji, iskorištavanjem otpadne topline s evaporativnih kondenzatora. Tada su on i Dukat nagrađeni u kategoriji srednjih tvrtki. U konkurenciji za EUREM-Award 2017 bile su tvrtke iz 11 europskih zemalja. „Ideju za taj projekt počeo sam razvijati još tijekom edukacije za European Energy Manager (EUREM), koja je trajala oko pola godine i na kojoj su nam predavali profesori s FSB-a. Ideja je bila da toplinska pumpa ili dizalica topline koristi otpadnu toplinsku energiju iz sustava hlađenja za grijanje vode. To je bila i tema moga završnoga rada na toj edukaciji, a na kraju mi je taj projekt donio i međunarodnu nagradu. Danas u Dukatu imamo instaliran jedan takav uređaj.“
Na temelju projekta visokotemperaturne dizalice Željko je i dalje nastavio intenzivno surađivati s kolegama s FSB-a, i to u području rashladne tehnike te zaštite materijala od korozije. „Nekoliko studenata radilo je diplomske radove koji su vezani uz procese hlađenja u mljekarskoj industriji. Sudjelovao sam i u praktičnom dijelu nastave u kojem sam im nastojao približiti primjere iz njihova budućeg profesionalnog okruženja, a organizirali smo zajednički i terensku nastavu. Posebno često surađujem s profesorom Soldom.“
U slobodno vrijeme svira klasičnu gitaru za svoju dušu. Iako nikada nije išao u glazbenu školu, kada je krenuo u peti razred, roditelji su mu kupili gitaru. Tada je odsvirao svoje prve akorde, najviše u želji da nauči svirati najpoznatije domaće i strane hitove. „Mi dečki skidali smo pjesme U2-a, Dire Straitsa, bili smo rokeri.“ Prije šest godina počeo ga je zanimati tzv. fingerpicking style te klasično sviranje gitare bez trzalice. Posebno je oduševljen poznatim gitaristom Tommyjem Emmanuelom te klasičnom gitaristicom Anom Vidović. „Vježbam koliko stignem, koliko mi to obveze dopuštaju.“
Na pitanje bi li se iz današnje perspektive ponovno upisao na strojarstvo, odgovara potvrdno. „Ne može se bez strojara, prisutni su u svim tvrtkama. Strojarstvo je, prema mome mišljenju, i dalje vrlo perspektivna i preporučljiva struka. Studij jest težak, ali nikada nisam požalio što sam strojar. Ipak, iz današnje perspektive, možda bih se upisao i na Muzičku akademiju te na taj načio spojio ljubav prema strojarstvu i gitari.“
