„Studij strojarstva mladom čovjeku može omogućiti zaposlenje na radnim mjestima koja će biti inovativna, kreativna i na kojima će moći realizirati svoje ideje. Meni je studij strojarstva omogućio da otkrijem svoje talente i da ih dalje razvijam, da ostvarim svoj san“, kaže prof. dr. sc. Ivica Veža sa Zavoda za proizvodno strojarstvo FESB-a Sveučilišta u Splitu.
Iako je prve tri godine studija završio u Splitu, diplomirao je, znanstveno magistrirao i doktorirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. „Moj je otac bio pomorac i od običnog je mornara tijekom godina predanim radom dogurao do kapetana, dakle imao je već tada svojevrsno cjeloživotno obrazovanje. Kao dječak, kada sam imao između 10 i 15 godina, provodio bih vrijeme s ocem u strojarnici broda i tu sam se zainteresirao za strojeve i za to kako oni rade.“ Nakon završene Tehničke škole u Splitu, upis na studij strojarstva bio je logičan odabir.
„Kada iz manje sredine dođeš u veliki grad, razumljivo je da si impresioniran. No, mene je posebno oduševio FSB, njegove dvije zgrade s opremom, uređen sustav s puno laboratorija na vrhunskoj razini. Posebno se sjećam predavanja profesora Bazjanca, Zdenkovića, Jaegera, Vranješa i Alfirevića.“ Studij je završio u roku, čak prije isteka roka od pet godina, i to u lipnju 1975. Budući da je obitelji uštedio nekoliko mjeseci troškova za školovanje, otac ga je potaknuo da taj novac iskoristi za upis na poslijediplomski studij. „Moram priznati da sam tada više bio zainteresiran za kupovinu starijeg auta, nego za upis na magisterij, no ipak sam se odlučio za ovo drugo. Roditelj ne treba rješavati probleme svoje djece, ali im treba dati pravac i ne donositi odluke umjesto njih.“
Jako je volio kolegij profesora Aleksandra Đuraševića, koji je studentima objasnio na koje sve načine matematičke metode mogu rješavati strojarske probleme. „Matematika nije sama sebi svrha nego ona strojaru daje mogućnost optimizacije specifičnih problema.“ Mentor mu je bio profesor Helmut Jaeger, a u to je vrijeme njegov asistent bio Božo Vranješ. „Moja je tema bila u području projektiranja proizvodnih procesa, što i danas predajem studentima.“
Iako je na početku profesionalne karijere radio četiri godine u splitskom škveru, te jedno vrijeme i kao direktor razvoja Jugoplastike Obuće, ipak se odlučio baviti znanstvenim i pedagoškim radom. No ističe kako su mu iskustva i znanja stečena upravo u tom životnom razdoblju i dalje jako korisna u radu sa studentima.
Proveo je tri godine specijalizacije na Fraunhofer institutima u Stuttgartu, Berlinu i Aachenu. Posljednjih je godina posebno usmjeren na europski projekt Learning Factory (Tvornica za učenje), u kojem osim FESB-a sudjeluje još 20-ak partnera iz cijeloga svijeta. „Ideja je ovoga projekta stvarati okruženje za učenje studenata u kojem se procesi i tehnologije temelje na stvarnom industrijskom pogonu koji omogućuje izravan pristup procesu razvoja proizvoda. Tvornice za učenje temelje se na didaktičkom konceptu koji naglašava eksperimentalno učenje i fokusira se na rješavanje problema. Learning Factory mjesto je na kojem se susreću sveučilište, gospodarstvo i državna uprava te na kojem ti dionici kroz razmjenu informacija o svojim potrebama i očekivanjima, i kroz rad na zajedničkim projektima, pružaju stvarna praktična iskustva studentima i transferiraju najnovija istraživanja i znanja u industriju, istovremeno pomažući državnoj upravi da identificira potrebe industrijskih poduzeća.“
Komentirajući stanje u hrvatskome gospodarstvu, profesor Veža ističe da Hrvatska, nažalost, i dalje nema strateški razvojni plan za sljedećih 10 do 20 godina. „Nemamo analize, više od 20 posto BDP-a ostvarujemo kroz turizam, a trebali bismo to činiti kroz industrijsku proizvodnju. I dalje nitko stvarno ne prepoznaje da nas samo industrijska proizvodnja može izvući iz trenutne situacije i povećati naš BDP. Kao što poduzeće koje nema razvoj nema budućnost, tako ni država koja nema proizvodnju ne može napredovati.“ Sa žaljenjem ističe kako danas inženjeri strojarstva teško pronalaze ozbiljne poslove.
„Njemačka već danas zna da će 2025. godine izgubiti oko 610.000 radnih mjesta zbog razvoja robotike i automatizacije. No s druge strane, očekuje se potreba za oko 960.000 novih radnih mjesta sa znanjem o novim tehnologijama Znači, u industriji će se dodatno zaposliti oko 350.000 radnika, većinom inženjera. Dakle, potreba za inženjerima eksponencijalno će rasti.“ Prema njegovu mišljenju, Europa se mora usmjeriti prema razvoju inovativnih proizvoda s visokom dodanom vrijednošću te korištenju novih tehnologija.
Ističe kako hrvatski studenti jako dobro znaju teorijski matematiku, fiziku, hidromehaniku, termodinamiku, mehaniku i dr., no izostaje ozbiljnije ulaganje države u opremu, te modernizacija studijskih programa i uvođenje većeg udjela prakse u studije, na što bi se snažnije trebali usmjeriti fakulteti i sveučilišta. „Studij strojarstva mladim ljudima mora dati širinu, mogućnost da razmišljaju kritički, da promišljaju o alternativnim rješenjima te da se dalje razvijaju. Šteta je što u Hrvatskoj strojari nisu cijenjeni u onoj mjeri u kojoj bi trebali biti. Nažalost, postoji procjep između onoga koliko si naučio na studiju i stvarnih potreba na tržištu rada. Tu vidim obvezu da svi zajedno nešto napravimo.“
Kada ne radi, nastoji što više vremena provoditi sa svojom obitelji. Još od studentskih dana u braku je sa suprugom Anđom, te je ponosni otac četvero djece i djed sedmero unučadi. Aktivno se rekreira, dva puta tjedno igra tenis, voli šetnje i čitanje. Već četrdeset godina na splitskim Bačvicama s ekipom Divlja horda igra picigin. Za sebe kaže da je „stari roker“. „Imam preko 500 gramofonskih ploča i kad god radim, glazba je u pozadini.“
Kaže kako je za sreću u životu potrebno imati dvije stvari: prva je da radiš ono što voliš, a druga da živiš uz nekoga koga voliš, koga podnosiš i tko voli i podnosi tebe. „Ako ostvariš ova dva cilja – to je fenomenalno!“
