Velikani FSB100

Osman Muftić (1934–2010)
Osman Muftić (1934–2010)

Osman Muftić (1934–2010)

Bio je izvrstan predavač i pedagog, izuzetan kolega, mentor i učitelj

Podijeli      

Osim neizbrisivog traga koji je ostavio u hrvatskoj znanosti u području biomehanike i ergonomije, svi koji su imali sreću i privilegiju poznavati profesora Osmana Muftića i surađivati s njim, pamte ga kao uvijek vedrog, nasmijanog, neposrednog, kao nekoga tko nikada nije povisio glas, kao čovjeka velikog životnog iskustva i mudrosti.

Neposrednost u komunikaciji činila ga je prepoznatljivim ne samo u stručnim krugovima, već i u javnosti. Bio je izvrstan predavač i pedagog, izuzetan kolega, mentor i učitelj. Studentima je bio omiljen profesor - često je nakon predavanja ispraćan aplauzom.

dr.sc. Osman Muftić, professor emeritus
dr.sc. Osman Muftić, professor emeritus

Prvi među inženjerima se povezao sa znanstvenicima zagrebačkog Medicinskog fakulteta i primjenjivao mehaniku na živim sustavima; već 1964. godine je analizirao čvrstoću rebra zbog operacije postavljanja rebrenog kalema kroz trupove kralješaka. Iako su ga krajem sedamdesetih godina 20. stoljeća mnogi na FSB-u sputavali u bavljenju biomehanikom jer „to ne pripada našem Fakultetu; strojarstvo nema što tražiti na polju medicine“, posljedica njegove suradnje s liječnicima je niz teorijskih i praktičnih rezultata u ortopediji, anatomiji, fiziologiji i ergonomiji. U suradnji s liječnicima prof. Ruszkovskim i prof. Orlićem konstruirao je prvu hrvatsku totalnu endoprotezu zgloba kuka ROM koja je dobila ime prema početnim slovima prezimena autora, a proizvodila se u Švicarskoj. Njegova je zasluga uvođenje u nastavni program predmeta Biomehanika i Ergonomija. Objavio je preko 160 znanstvenih radova te velik broj stručnih radova. Nikada nije iskoristio godišnji odmor na uobičajen način, nikada nije radio samo osam sati, nego mnogo više, a govorio je da mijenja zadatke pa mu je rad na jednom poslu odmor od drugoga. Bio je mentor sedamdesetak znanstvenih magistarskih i doktorskih radova, a njegovi bivši studenti uvijek ga se rado sjećaju. Prvi je ministar znanosti, tehnologije i informatike i prvi veleposlanik u Iranu nakon osamostaljenja Hrvatske. Kao ministar uveo je kategoriju mladih znanstvenika koji su zaposleni na znanstvenim projektima. Njegov izražen smisao za interdisciplinarnost očitovao se i u njegovom zauzimanju za utemeljenje Studija dizajna na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je bio jedan od osnivača. Bio je neumoran promicatelj struke, znanosti i kulture.

Prof. Muftić je bio „renesansni čovjek“, inženjer, slikar i pjesnik: projektirao je sustave mehanizacije u kazalištima; bavio se slikarstvom, izlagao je na dvjema samostalnim izložbama; skromno je govorio da je, dok je bio mlađi, i „udarao po gitari“; prevodio je perzijsku poeziju na hrvatski jezik; u mladosti je bio voditelj statista u HNK-u, a 1976. godine za predstavu Ispit savjesti u Gavelli radio je scenografiju i scensku glazbu. Bio je istaknuti član Islamske zajednice; posebno je važan njegov angažman kod izgradnje zagrebačke Džamije.

Bio je redoviti član Medicinske akademije te suosnivač Akademije tehničkih znanosti. Dobitnik je nagrade „Nikola Tesla“, Krambergerove medalje i Državne nagrade za životno djelo.

Posjedovao je ljudsku toplinu i neposrednost, dio njegove osobnosti je bilo „pomaganje svima“ i djelovanje za opće dobro.

Osman Muftić (1934–2010) Osman Muftić (1934–2010) Osman Muftić (1934–2010) Osman Muftić (1934–2010) Autoportret, Osman Muftić

Prijava korisnika

Mrežna stranica koristi kolačiće (cookies). Kolačiće upotrebljavamo kako bismo personalizirali sadržaj i oglase, omogućili značajke društvenih medija i analizirali promet. Isto tako, podatke o vašoj upotrebi naše web-lokacije dijelimo s partnerima za društvene medije, oglašavanje i analizu, a oni ih mogu kombinirati s drugim podacima koje ste im pružili ili koje su prikupili dok ste upotrebljavali njihove usluge. Nastavkom korištenja naših internetskih stranica vi prihvaćate našu upotrebu kolačića. Polica privatnosti.