Ugledni hrvatski i svjetski termodinamičar, profesor na sveučilištima u Beogradu, Zagrebu, Braunschweigu i Stuttgartu, član akademije znanosti u Zagrebu, Heidelbergu i Veneciji Fran Bošnjaković rođen je 12. siječnja 1902. u Zagrebu.
Na studij na Elektro-inženjerskom odjelu Kraljevske tehničke visoke škole upisao se 1919., u prvom naraštaju studenata, ali je već na prvoj godini prešao na brodostrojarski studij. Diplomirao je 1925. na Visokoj tehničkoj školi u Dresdenu pod mentorstvom profesora Richarda Molliera. Te je godine u Zagrebu surađivao s profesorom Leopoldom Sortom pri osnivanju Laboratorija za strojarstvo. Doktorirao je 1928. pod mentorstvom profesora Molliera u Dresdenu, čiji je suradnik bio do 1933. godine, kada je prihvatio poziv i radno mjesto izvanrednoga profesora za termodinamiku i prenošenje toplote na Tehničkom fakultetu u Dresdenu.
Godine 1937. izabran je za redovitoga profesora Visoke tehničke škole u Zagrebu, a 1940. za dekana Tehničkoga fakulteta u Zagrebu, i tu je dužnost obnašao do 1943. Netom nakon svršetka Drugoga svjetskoga rata, kao posljednji legalno izabrani dekan dobio je od nove vlasti zadatak obnoviti rad Fakulteta.
Budući da je tijekom rata kao stručnjak za termodinamiku bio u trima upravnim odborima tvrtki, potkraj 1945. optužen je za suradnju s okupatorom i osuđen na dvije godine prisilnog rada bez lišenja slobode.
Nakon izdržavanja malo više od trećine kazne, u travnju 1947. Bošnjakoviću se „oprašta“ ostatak kazne i on se vratio na mjesto profesora na Tehničkom fakultetu. Gotovo kao isprika, slijede priznanja nove vlasti pa je 1949. odlikovan Ordenom rada prvoga reda, a u akademskoj godini 1951./1952. bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu.
U povodu odlaska u Braunschweig 1953. godine proglašen je počasnim profesorom Tehničkoga fakulteta u Zagrebu. Od 1953. do 1961. bio je predstojnik Katedre za tehničku termodinamiku i direktor instituta Visoke tehničke škole u Braunschweigu. U Stuttgartu je vodio Institut za termodinamiku zrakoplovstva i svemirskih letova od 1961. do umirovljenja 1968. godine.
Tijekom cjelokupnoga rada i života u inozemstvu profesor Bošnjaković održavao je vezu s domovinom kao gostujući predavač te surađujući s kolegama iz Zagreba i Rijeke u znanstvenim istraživanjima.
Znanstveni rad Frana Bošnjakovića obuhvaća područje tehničke termodinamike – od početnih radova posvećenih izgaranju i rasplinjavanju, preko binarnih smjesa kojima se bavio u Dresdenu, do sunčeve energije i njezine primjene, što mu je bila preokupacija posljednjih godina života. Gotovo da i nema područja kojim se nije bavio i u kojemu nije ostavio jasnoga traga. Poglavito se bavio problemima s mlaznicama i mlaznim ejektorima, procesima s vlažnim zrakom, problemima s prijelazom topline, posebice pri isparivanju, ali i svojstvima visokotemperaturnih plinskih plazmi, koje je proučavao u Braunschweigu i Stuttgartu.
Najpoznatije Bošnjakovićevo djelo neprijeporno je opsežan udžbenik Technische Thermodynamik, koji je od prvih izdanja sredinom tridesetih godina dvadesetoga stoljeća (prvo izdanje tiskano je 1935. u Dresdenu) doživio njih još tridesetak. U Hrvatskoj je taj udžbenik, naslovljen Nauka o toplini i tiskan u dva dijela koja obuhvaćaju široko područje tehničke termodinamike, doživio pet izdanja (prvo izdanje 1947.).
Sadržaj Bošnjakovićevih knjiga, koje su sve donedavno bile standardni udžbenik na većini svjetskih sveučilišta, sa svakim se novim izdanjem proširivao novim spoznajama, u skladu s razvitkom znanosti u tim područjima, ali uvijek slijedeći onu istu misao vodilju kao i njegovi znanstveni radovi, a to je potreba praktičnoga inženjerskoga rješavanja toplinskih problema. U kasnijim su izdanjima, pored tema iz klasične termodinamike, obuhvaćena i specijalizirana područja kao što su visokotemperaturne plinske plazme ili termodinamika kemijskih procesa. Iz njegovih su knjiga znanja stjecali brojni naraštaji studenata i inženjera u Hrvatskoj, ali i diljem svijeta, jer su te knjige pored njemačkih i hrvatskih izdanja prevedene i na engleski i ruski.
Bošnjaković je bio i izvanredan nastavnik: njegova su predavanja bila glasovita po jednostavnosti i jasnoći kojima su plijenila studente i ostavljala neizbrisiv trag u svakome tko ih je slušao. Nerijetko su studenti ponovno pohađali predavanja i nakon što su položili ispit, tada iz zadovoljstva.
Za nastavni i znanstveni rad profesor Bošnjaković dobio je niz priznanja, uz već spomenuta. Godine 1940. izabran je za člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a 1992. taj je izbor ponovljen u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Godine 1966. primio je zlatnu medalju od Associazione Termotecnica ltaliana u Padovi, a 1969. Grasshoffovu spomen-medalja Saveza njemačkih inženjera (VDI). Sljedeće godine dodijeljen mu je počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu i Tehničke visoke škole u Aachenu te zlatna medalja Instituta Français des Combustibles et de l'Energie u Parizu. Godine 1971. primljen je u Akademiju znanosti u Heidelbergu, a 1972. postaje počasnim članom talijanskoga instituta Istituto Veneto di Scienze, Lettere ed Arti u Veneciji. Potkraj 1973. Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu dodijelio mu je Veliku medalju, koju je primio 1979., zajedno s plaketom i priznanjem.
Od 1994. Sveučilište u Zagrebu dodjeljuje nagradu “Fran Bošnjaković” za iznimne znanstvene rezultate, promicanje znanstvene discipline i struke te prijenos znanja, posebice za odgoj mladih stručnjaka u području tehničkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
