„Dobar inženjer osim teoretskog znanja mora imati i praktična znanja…“
Još kao vrtićki dječak, sa svega šest godina, Sven Čerlek postao je zaluđen automobilima. Zato je 1967. i došao na FSB, unatoč savjetima poznanika da je faks pretežak i da ga se ne isplati upisati. Odmah je znao da će završiti na usmjerenju Motori i vozila.
Svake je godine za vrijeme studentskih ljetnih praznika radio kao mehaničar u Fiat Servisu u Zagrebu te, kako kaže, „kopao“ po obiteljskim autima. Što se tiče samog faksa, prve uspomene veže uz profesore Bazjanca, Devidea i Muftića, a u lijepom sjećanju ostala mu je vozilaška crtaona.
„Tamo se učilo, crtalo, imali smo frižider, a mame studenata s usmjerenja vozila i motora kuhale su obroke, koji su se dijelili s kolegama u crtaoni. Timski rad i diskusije o vozilima - to je bila naša svakodnevica.“
Neiscrpan izvor znanja te ideja o motorima i vozilima predstavljala je knjižnica na Katedri za motore i vozila, kojoj su imali pristup. Ondje su se čuvale knjige i stručni časopisi od '30-ih godina 20. stoljeća nadalje.
Diplomirani inženjer strojarstva Čerlek postaje 1976., ali nastavlja se obrazovati te na fakultetu kroz nekoliko godina počinje raditi kao asistent. Vodio je predavanja i vježbe iz područja motora s unutarnjim izgaranjem. Točno jedno desetljeće kasnije, stječe titulu magistra znanosti.
Poziciju asistenta napušta 1992.
„Nakon 12 godina provedenih kao asistent i predavač na Katedri za motore i vozila, krenuo sam u privredu, te radio i još radim kao tehnički instruktor, savjetnik kod zastupnika uvoznika vozila u Hrvatskoj. Bez teoretskog znanja stečenog za vrijeme studiranja i rada na FSB-u, današnji posao bih obavljao s više muke i truda, i vjerojatno manje kvalitetno“, priča Čerlek.
Preuzeo je direktorsku funkciju u tvrtki Elcon Peugeot u Zlatar Bistrici. Radio je, zatim, kao tehnički direktor odgovoran za razvoj i organizaciju servisne mreže za vozila Saab u Hrvatskoj, za kompaniju Almexo grupa. Na početku stoljeća, okreće se radu s vozilima Ford, Hyundai i Land Rover, u raznim funkcijama, poput organizacije i vođenja centra za obuku za vozila, vođenja poslova garancija te vođenja razvoja mreže ovlaštenih partnera.
Od 2008. i napuštanja radnog mjesta u salonu Tomić&Co, djeluje u firmi Grand Auto, u kojoj ima savjetničku funkciju.
„Smatram da dobar inženjer osim teoretskog znanja mora imati i praktična znanja iz područja kojim se bavi. Konkretno iskustvo praktičnog rada, rada mehaničara, za mene je bilo neprocjenjivo za kasnije rješavanje problema u stvarnom životu“, zaključio je.
