Goran Krizmanić od 2001. radi u Toyota grupi, a od 2016. generalni je direktor njezine automobilske divizije za afričko područje. Njegov profesionalni put prije dolaska u tvrtku Toyota Croatia, pa zatim Adria, započeo je u Končar dizalima te se nastavio u automobilskoj industriji, u korejskom Daewoo Motorsu.
Odrastao je u Požegi, gdje je završio osnovnu i srednju školu. „Oduvijek sam bio dobar u matematici, na što je pozitivno utjecala i činjenica da sam imao profesore koji su nas poticali da idemo na natjecanja. Nas četvorica iz maloga grada postizali smo dobre rezultate i nekako je ispalo da je upravo ta ljubav prema matematici odredila moj put prema strojarstvu.“
Iako za sebe kaže da je bio jako dobar učenik, po prirodi vrlo organiziran i discipliniran, priznaje kako u trenutku odluke o upisu na FSB nije shvaćao što je strojarstvo. Uz matematiku, jako je volio mehaniku, strojarsku konstrukciju, hidru i termu, a posebno mu je u sjećanju ostala biomehanika i profesor Muftić. „On je bio vizionar, uvijek je donosio nešto novo, bio je poseban. Dao je novo lice strojarstvu.“ Živo su mu u sjećanju ostala i prva predavanja akademika Jecića te profesora Krnića. „Oni su mi bili uzor – pametni, konkretni, a opet duhoviti na poseban način. Baš sam bio impresioniran.“
Diplomirao je početkom 1993. i kaže kako je imao sreću da je na samom početku studija upoznao nekoliko kolega s kojima je ostao jako dobar. Jedni su druge poticali i motivirali te uspješno studirali, uvijek su prvi davali ispite. U to se vrijeme ozbiljno bavio i prvoligaškim rukometom, imao je treninge svaki dan – i bio je to „vrlo oštar tempo“. „Sjećam se i naše menze, tamo se dobro jelo, a i puno kolegica s Filozofskog fakulteta tada je upravo zbog ručka dolazilo na FSB, što je bilo sjajno. Bila je to jako doba energija.“
Nakon završetka studija svi su željeli otići u inozemstvo. „U to je vrijeme bilo jako teško pronaći posao, i sam sam tražio zaposlenje nekih šest mjeseci, i onda sam uspio u Končar dizalima. Zaposlen sam s još trojicom inženjera strojarstva, kao jedini u montaži i servisu.“ Prekretnica na njegovu profesionalnom putu dogodila se kada je na temelju mišljenja Uprave, koja je prepoznala njegove upravljačke sposobnosti, postao šef servisa i montaže za Hrvatsku. No budući da ga je jako zanimala automobilska industrija, nakon nekog je vremena odlučio otići u Daewoo. Nakon četiri godine, dobivši poziciju prvoga direktora Toyote u Republici Hrvatskoj koja se upravo osnivala, započeo je njegov strelovit put profesionalnog uspjeha.
„Kada sam iz Ljubljane, iz tvrtke Toyota Adria, otišao u Afriku, u Toyota Tsusho Africa, bio je to izazov. Dobio sam savjet iskusnijeg kolege da uložim vrijeme u upoznavanje toga novoga konteksta, njihova poimanja vremena, načina života i funkcioniranja. U Africi se ne može poslovati na jedank način kao npr. u nekoj europskoj zemlji.“ Ističe kako ljudi u Hrvatskoj općenito nisu usmjereni na upoznavanje i učenje o novim kontekstima, ali da bez razumijevanja drugih nije moguće otvoriti niti jedna vrata. „Poštivanje drugih ljudi, njihovih znanja i iskustava te načina rada i života jedini su put. Mislim da mi u Hrvatskoj u tom smislu imamo jako puno prostora za poboljšanje. Aroganciju treba ostaviti sa strane jer ona izvire iz straha i neznanja.“
Na pitanje što učiniti da bi Hrvatska u gospodarskom i ekonomskom smislu krenula naprijed, odgovara: „Prvi je korak, prema mome mišljenju, osvješćivanje i shvaćanje da se cijeli svijet mijenja, a mi smo i dalje nedovoljno otvoreni promjenama i skloni kretati se u okvirima već ustaljenih klišeja. Drugo, jednako važno, tiče se grupiranja ljudi koji mogu potaknuti promjene te mijenjati retoriku koja se svodi samo na priču, nečinjenje i lamentiranje. Treće, i najvažnije, jest da se moramo okrenuti proizvodnji. U našoj to struci, na primjer, mogu biti konstrukcije, stvari vezane uz npr. 3D printing, koji je nužan i vrlo tražen u Africi, ili nešto treće.“
Ističe kako bi važnu ulogu u tom pokretanju promjena trebao imati i FSB. „Nažalost, sada se svi bave brodogradnjom, a još uvijek nisu napravljene ozbiljnije analize o održivosti te industrije. I dalje ne znamo koja bi mogla biti naša specijalizacija u tom području. Nadalje, Hrvatska ima dosta ICT stručnjaka, oni pokreću start-upove, ali vellik dio njih odlazi i u inozemstvo te uspijeva, ali uspijevaju uglavnom unatoč, a ne zahvaljujući, sustavu. Nužno se moramo okrenuti stvaranju novih dodanih vrijednosti, visoko je rizično da nam oko 20 posto BDP-a nosi turizam.“
Kada govori o strojarima i strojarskoj struci, Goran Krizmanić ističe kako je riječ o profesionalnicima koji imaju visoke ciljeve, sposobnosti i talente u različitim područjima. „Strojari su logični, posloženi, spremni raditi velike i kompleksne projekte, što je sjajna podloga za upravljačke procese, i to ne samo u području inženjerstva. Mislim da strojarski inženjeri imaju znanja koja se uparena s menadžerskim vještinama, koje obuhvaćaju i upravljanje ljudskim resursima i financijama, te mogu biti izvrstan izbor za vodeće pozicije u različitim tvrtkama i institucijama.“
Iako su u Hrvatskoj posljednjih godina minorizirane i podcijenjene vrijednosti inženjerskih struka, Goran Krizmanić svim mladim ljudima koji imaju afiniteta prema tehničkom području svakako preporučuje da se upišu na FSB. „Meni je strojarstvo jako puno pomoglo u profesionalnoj karijeri. Studij mi je dao nov način razmišljanja i pomogao mi da razvijem znanja u inženjerskom području. Ovaj drugi, menadžersko-upravljački segment, učio sam tijekom profesionalne karijere. Oba su segmenta jako važna, kao i stalno učenje i razvijanje.“
U slobodno vrijeme i dalje se voli baviti športom te je član veteranske rukometne ekipe. Rado sluša glazbu, gleda filmove i čita.
Na pitanje planira li se vratiti u Hrvatsku, odgovara: „Volio bih se vratiti, ali bih želio i da se u Hrvatskoj promijeni okruženje i cijela situacija. Spreman sam pomoći razvoju svojim znanjem, trudom i radom.“
