Lica FSB100

Branko Šeparović
Branko Šeparović

Branko Šeparović

Strojar-alpinist u službi HGSS-a

Podijeli      

  • Branko Šeparović Branko Šeparović

    Branko Šeparović

    Diplomirao: 1975. (FSB)
    Zaposlenje: ALMONT d. o. o.

Kao mali jako sam volio prirodu. Živio sam na Tuškancu i prva mi je ideja bila studirati šumarstvo, no studij sam u stvari odabrao razmišljajući obrnutom logikom – znao sam što ne želim, pa je tako između onoga što me zanimalo odabir pao na FSB“, kaže Branko Šeparović, inženjer strojarstva poznat po svojoj ljubavi prema alpinizmu i aktivnostima u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja (HGSS).

Na studij se upisao 1966. godine, u kojoj je Zagreb doživio veliku poplavu. „Sjeverna i južna zgrada FSB-a bile su pod vodom pa smo cijelu prvu godinu predavanja imali na drugim lokacijama po gradu – od drugih fakulteta, do Rooseveltova trga i zgrade Rektorata.“ Studij je u to vrijeme obuhvaćao 64 ispita i kaže kako mu je bilo teško sve položiti, osobito zbog toga što se istodobno bavio planinarenjem i alpinizmom. Iz toga doba posebno se prisjeća profesora Bazjanca. „On je bio legenda i odgojio je nekoliko sjajnih nasljednika, svojih asistenata. Također, profesor Zgaga bio je moj menor na diplomskom radu, a u sjećanju mi je ostao i profesor Davor Čulinović sa sociologije, koji nas je vodio na putovanje u tadašnji SSSR.“

Nakon završetka studija nije se odlučio za ostanak na FSB-u nego se zaposlio prvo u Končaru, a zatim u Tvornici parnih kotlova, u kojoj je ostao oko 20 godina. Prije nego što je osnovao svoju tvrtku Almont d. o. o., koja se bavi nerazornim ispitivanjima, 1988. i 1989. radio je u Libiji, u maloj rafineriji koja je bila smještena duboko u pustinji i do koje se moglo doći samo zrakoplovom. „Bilo je to zanimljivo i jedinstveno iskustvo“, kaže ovaj strojar-alpinist, koji je tijekom godina posjetio mnoga mjesta diljem svijeta.

Uspon na Mustagh Ata
Uspon na Mustagh Ata

Njegova odluka o odlasku u privatne poduzetničke vode bila je obilježena posebnom poslovnom logikom – spajanjem strojarske struke i nerazornih ispitivanja s penjanjem i alpinizmom. „Riječ je o vrlo specifičnoj specijalizaciji koja je vrlo rijetka na tržištu, i to se pokazalo dobrom odlukom.“

Branko Šeparović i dalje je vrlo aktivan u alpinizmu. „Kada sam se počeo baviti penjanjem, želja mi je bila ići na Himalaju. Taj sam san ostvario, na Himalaji sam na kraju bio 15 puta. Nažalost, nisam se uspeo na Mount Everest. Ja sam penjač koji se ne koristi dodatnim kisikom i nisam uspio otići više od 8200 metara, ali osvojio sam mnoge druge planine i vrhove. Najdraži mi je uspon na skijama na Cho Oyu (8201 m) i skijaški silaz s vrha. Meni je penjanje dio mojega DNK-a. Da bi se bavio alpinizmom, čovjek mora biti stabilan i fizički i mentalno, a važno je i dobro biti pripremljen.“

Kao stručnjak koji je cijeli svoj radni vijek proveo u struci, nezadovoljan je trenutačnim stanjem u strojarstvu te ističe kako je nužno promijeniti način razmišljanja u Hrvatskoj. „Industrija je u Hrvatskoj propala, a s njom su nestali i ljudi te njihov 'know-how'. Za razliku od ferovaca, čija se struka u posljednjih 20 godina jako razvila kroz računarstvo, informatiku i elektroniku, čini mi se kako se strojarstvo razvija znatno sporije, iako se bez strojarstva i strojara ne može.“

Na pitanje bi li se ponovo upisao na strojarstvo, bez razmišljanja odgovara potvrdno. Ostao je u dobrim odnosima s kolegama na FSB-u. Dobar je prijatelj s profesorom Mladenom Franzom, s kojim je zajedno išao u školu i na studij, i s kojim ga veže zajednička ljubav prema planinarenju. Njegova su generacija i njegovi prijatelji Tonko Ćurko, Mladen Andrassy i Rajko Grubišić, profesori na FSB-u. Također, puno surađuje s profesorom Damirom Markučičem kroz aktivnosti Hrvatskoga centra za nerazorna ispitivanja (CeNI).

Mislim da mi je strojarstvo malo pomoglo i u alpinizmu. Primjer toga je i moj angažman u HGSS-u, gdje ima puno tehničkih zahvata. Važno je paziti na sigurnost, i ja kao strojar neke probleme sagledavam na drugačiji način od mojih kolega koji nisu strojari i inženjeri po struci.“

U slobodno vrijeme voli svirati bas-gitaru, a posljednjih ga godina osobito raduje sviranje blues glazbe i njegova usna harmonika. „Ja sam podrijetlom Dalmatinac s Korčule pa je i prirodno da, osim planina, jako volim i more“, kaže te najavljuje kako će uskoro desetak dana provesti kod prijatelja na Mallorci te taj otok obići biciklom.

U pustinji Taklamakan Na skijama sa Ngozumba Kang

Prijava korisnika

Mrežna stranica koristi kolačiće (cookies). Kolačiće upotrebljavamo kako bismo personalizirali sadržaj i oglase, omogućili značajke društvenih medija i analizirali promet. Isto tako, podatke o vašoj upotrebi naše web-lokacije dijelimo s partnerima za društvene medije, oglašavanje i analizu, a oni ih mogu kombinirati s drugim podacima koje ste im pružili ili koje su prikupili dok ste upotrebljavali njihove usluge. Nastavkom korištenja naših internetskih stranica vi prihvaćate našu upotrebu kolačića. Polica privatnosti.