„Strojarstvo je studij na kojem treba puno raditi – morali smo položiti 60-ak ispita u pet godina. No moje su prve asocijacije na FSB društvo, kartanje i filmovi čevtrtkom navečer u velikoj dvorani Fakulteta. Bilo je to najbolje i najjeftinije kino u gradu“, kaže dr. Leon Gavrić, koji se razdoblja provedenog na studiju prisjeća kao jednoga od najljepših u životu.
Diplomirao je kod profesora Vučetića na vibracijama, a posebno mu je u sjećanju ostao profesor Brlek. „On je uvijek tražio da sve što nacrtaš, kasnije sastaviš i staviš u pogon. Puno smo od njega naučili.“ Budući da mu je jako dobro išla matematika te je dosta brzo polagao ispite, pomagao je mlađim kolegama u pripremi pojedinih ispita i davao im instrukcije. U to je vrijeme bio stipendist Privredne banke, na osnovi dobra uspjeha na prijamnom ispitu za FSB, a kao jedan od trojice najboljih studenata dobio je i medalju Fakulteta.
Nakon završenoga studija zaposlio se u Institutu Končar, u kojem je upoznao dr. Gorana Pavića, koji je poslije otišao u Francusku i na Sveučilištu u Lyonu nastavio svoju znanstvenu karijeru, gdje je sada professor emeritus. On je uvijek bio dosta orijentiran prema industriji koja je povezana s vibracijama, što je bilo poticajno za cijeli tim u Institutu. „Radio sam s pametnim ljudima kao što su inženjeri Meško i Orešković te dr. Pavić, dobro smo se razumjeli i taj mi je posao kasnije pomogao u karijeri.“ Istodobno se upisao na magisterij kod profesora Alfirevića i znanstveno magistrirao 1988. na FSB-u.
U to doba je s dr. Pavićem radio neke proračune za francuski Tehnički centar za strojarsku industriju (CETIM– Centre Technique des Industries Mécaniques) pa je u više navrata bio u Francuskoj, nakon čega se 1989. upisao i na doktorat na Tehničkom sveučilištu u Compiègneu. I dalje su područje njegova interesa bile vibracije. „Budući da nisam uopće znao francuski, tijekom dana sam radio na doktoratu s profesorom koji je bio Englez pa se sva komunikacija odvijala na engleskom jeziku. Navečer sam odlazio na tečaj francuskoga, i tako nekoliko godina. Doktorirao sam u prosincu 1991.“
Kako je u Hrvatskoj već počeo rat i u međuvremenu je dobio otkaz u Končaru, koji je tada bio u velikim problemima, ponovo uz pomoć dr. Pavića, a zahvaljujući znanstvenim člancima koje je objavio u znanstvenom časopisu Journal of Sound and Vibration, počeo je raditi u CETIM-u u Francuskoj. Do 2001. radio je na više europskih projekata u kojima su ravnopravno sudjelovali predstavnici industrije i akademskih krugova iz cijele Europe.
Godine 2003. dobio je poziv iz Peugeota posredstvom jednoga headhuntera i ubrzo nakon toga počeo je raditi na razvoju dizelskih i benzinskih motora za putničke automobile. „U Peugeot sam ušao kao rukovoditelj tima od 40-ak ljudi, čiji je zadatak bio vezan uz rješavanje problema s bukom i vibracijama motora. Postupno sam napredovao do pozicije eksperta za akustiku i vibracije na razini cijele kompanije, a prije 10-ak godina dobio sam položaj dopredsjednika (Vice President) Grupe PSA, što odgovara visokoj menadžerskoj rukovodećoj poziciji u kompaniji koja danas obuhvaća brendove Peugeot, Citroën, DS, Opel i Vauxhall.“
Prisjećajući se motivacije za upis na studij strojarstva, kaže kako je tijekom srednje škole dvojio na koji se fakultet upisati: FSB ili FER. „U to je doba računarstvo postalo jako moderno. Završio sam VII. Gimnaziju, koja je poslije postala dio MIOC-a (Matematičko-informatičkog obrazovnog centra) i oduvijek sam imao sklonost prema tehničkim strukama. Kada bih ponovno odlučivao o izboru studija, opet bih odabrao strojarstvo.“
Ipak, ističe i kako bi studij strojarstva istovremeno rado proširio s nekim dodatnim znanjima vezanima uz baze podataka, umjetnu inteligenciju i slično: „Ovo što sam sada naveo nismo nažalost učili na FSB-u kada sam ja studirao. Možda bi se u budućnosti studij mogao proširiti s nekim od ovih tema. Kada sam došao u Francusku na doktorat, morao sam dodatno učiti kako bih dobio dodatna znanja i u području vibracija i tehničke akustike. No mladim ljudima želim poručiti kako je FSB jedan od rijetkih fakulteta koji im daje univerzalno znanje s kojim se mogu otisnuti na bilo koji tehnički posao širom svijeta. Važno je samo imati hrabrosti i suočiti se s novim izazovima.“
Nažalost, nije previše povezan s kolegama s Fakulteta. „Posljednjih smo godina malo izgubili kontakt. Ja rjeđe dolazim u Zagreb, a mislim da je za razvoj neke ozbiljnije suradnje između PSA grupe i FSB-a prepreka i znanje francuskoga jezika. Možda se u skoroj budućnosti neka vrsta suradnje ipak može pokrenuti.“
