Donald Jagar višestruki je hrvatski prvak u karateu. Na Svjetskom studentskom prvenstvu, održanom 1998. u Lilleu u Francuskoj, osvojio je sedmo mjesto, a godinu dana poslije sa Svjetskoga se prvenstva u Rio de Janeiru vratio kao osmi karatist svijeta. Dva je puta osvajao peto mjesto na europskim prvenstvima u Sofiji i Ateni, 1996. i 1997. godine, te se natjecao na mnogim domaćim i međunarodnim natjecanjima.
Završio je Športsku gimnaziju u Zagrebu i razmišljao o upisu na Arhitektonski fakultet. „Moja je sestra studirala građevinu pa sam u to vrijeme dvojio za što da se odlučim. Budući da sam se jako intenzivno bavio športom, bio sam reprezentativac, želio sam raditi nešto praktično u životu. Dvojio sam između studija sanitarnog inženjerstva, arhitekture i strojarstva. Na kraju sam prelomio, otišao na FSB i sam sebi rekao – idem probati!“' Nikada nije požalio zbog te odluke.
Budući da se više nije želio profesionalno baviti športom, potpuno se posvetio studiranju na FSB-u, koji se pokazao odličnim izborom. Jako je volio matematiku pa se rado sjeća predavanja profesora Šikića. U lijepom mu je sjećanju ostao i kolegij Termodinamika profesora Halasza te predavanja profesora Muftića, Ćurka i akademika Jecića. Tijekom studija bio je demonstrator na Ketedri za tjelesnu i zdravstvenu kulturu FSB-a, na kojoj je odslužio i civilni vojni rok. S kolegom Matijom Andrinom tijekom studija radio je na modelu rekonstrukcije postojećega hermetičkoga kompresora pod mentorstvom profesora Andrassya, za što su nagrađeni Rektorovom nagradom u ak. god. 2004./2005. Diplomirao je na procesno-energetskom smjeru kod profesora Donjerkovića.
Nakon diplome počeo je raditi za jednu splitsku građevinsku tvrtku koja se bavila inženjeringom i ondje je ostao skoro četiri godine. Nakon što je prešao u novu tvrtku, susreo je inženjera Feđu Zekana koji mu je postao mentor i od kojega je naučio mnogo o struci. „On mi je kao drugi otac i od njega sam naučio praktičnu stranu svoje profesije. Naš je posao nemoguće raditi ako nemaš dobro fundamentalno znanje, no bez povezivanja s praksom nije moguće napredovati.“
Headhunter iz Njemačke kontaktirao ga je 2012. i na temelju te ponude prešao je u REWE Group, a nakon akvizicije od Spara Hrvatska ostao je na svojoj poziciji. „Preporučio bih svakomu da studira strojarstvo ako ima afinitet prema tehničkom području. Nažalost, strojari danas nisu na cijeni, struka je malo podcijenjena. Tehnologije su otišle naprijed otkako sam završio studij. U naše smo vrijeme još crtali rapidografom na paus-papiru i koristili se rajšinom, a danas se sve modelira računalno. Oni koji se nisu snašli i sami dalje učili u praksi, danas se jako teško snalaze na tržištu rada.“ Ističe da u Hrvatskoj nažalost nema dovoljno razvijene proizvodnje. Zemlja je uglavnom usmjerena na turizam, a i u tom se području ne koristi sustavima za alternativne izvore energije – more, sunce, vjetar. Žali što je puno njegovih kolega strojara otišlo u inozemstvo. „Rijetki su nakon rata dobili priliku naučiti posao u struci. Imali smo 'now how', ali se on nije razvijao. Prekid u proizvodnji traje više od 20 godina, i to je sada, bojim se, nenadoknadivo.“
U slobodno vrijeme bavi se planinarenjem, boksom i tenisom, a posebna mu je strast kuhanje. „S kuhanjem sam počeo sasvim slučajno. Kupio sam vlastiti stan i shvatio da ne mogu živjeti samo na sendvičima i gotovoj hrani, jajima i pašteti“, kaže uz smijeh. To ga je potaknulo da se upiše na tečaj kuhanja. Pet je godina proizvodio i vlastito vino Cabernet Sauvignon te se toj aktivnosti planira ponovo vratiti, a želi i više putovati.
Donald ističe kako mu je bavljenje športom puno pomoglo tijekom studiranja, ali i poslije, u profesionalnom životu. „Šport me naučio da se ničega ne bojim, to me poguralo naprijed. Ponekad treba riskirati, ući u neizvjesnost i ne ustuknuti.“ Sretan je što je studirao na FSB-u, ističe da je to izvrstan fakultet koji daje veliko znanje i širinu. Misli da bi inženjeri strojarstva trebali biti više zastupljeni u donošenju strateških odluka.
„Kad znaš da si mukotrpno studirao, da si završio jedan od najtežih fakulteta, imaš znanje, logiku, razumiješ procese, drugačije gledaš na svijet i društvo oko sebe. Težimo boljem, želimo unaprijediti postojeće. FSB je svakome od nas dao puno, jer smo i mi sami puno uložili.“
