„Strojari imaju širinu znanja, snalažljivi su i otvoreni za nove stvari. Ipak, da bi bili uspješni u svome poslu, moraju izaći iz svoje zone komfora i biti spremni slušati i uklapati nove ideje i rješenja u svoj rad. To je posebno važno za one koji su vezani uz proizvodnju“, kaže dr. Dragutin Lederer, koji je cijeli svoj radni vijek proveo na inženjerskim i menadžerskim pozicijama u više tvornica, prvo u Hrvatskoj, a onda u Njemačkoj.
Na studij strojarstva upisao se 1971. Dio prakse odradio je u Stuttgartu i Nürnbergu, i premda nije mogao predvidjeti kako će izgledati njegov profesionalni put, posao ga je odveo u Njemačku, u kojoj i danas živi s obitelji. „Nakon studija radio sam u Mašinoprojektu i neko vrijeme paralelno kao asistent na FSB-u, tako da mi se odlazak u Njemačku dogodio slučajno.“ Tijekom prakse u Njemačkoj upoznao je jednoga kolegu s kojim je ostao u dobrim odnosima, družili su se svake godine tijekom ljeta na Murteru, i on mu je 1988. ponudio posao u tvornici Danaher Linerar GmbH, koja se bavila proizvodnjom kugličnih vretena.
Prihvatio je izazov i došao raditi u tvornicu u kojoj je na kraju ostao do 2007. Osim rada na različitim pozicijima u procesu proizvodnje, bio je zadužen za organizaciju materijalnoga poslovanja te na kraju dogurao i do rukovoditelja cijeloga pogona, a bio je odgovoran i za kvalitetu i financije.
„Mislim da je Danaher kao internacionalna tvrtka svoje procese razvio do savršenstva prema ideji Lean Managementa - 'poslovanja bez rasipanja'. Ovaj je koncept polako krajem ’90-ih i 2000.-ih dolazio u Njemačku i mnogi su zazirali od toga, no ja sam prihvatio taj izazov. Na kraju se pokazalo kako su mi rad i iskustvo koje sam stekao u Danaheru pomogli u cijeloj profesionalnoj karijeri, i to čak i nakon što sam napustio ovu tvornicu.“
Nakon 17 godina rada prihvatio je dužnost tehničkoga direktora triju tvornica u NARR-Grupi, koje su se bavile proizvodnjom steznih naprava i dijelova za alatne strojeve te proizvodnjom rezervnih dijelova za automobilsku industriju. „Suradnja s firmom HStec započela je na raznim projektima već za vrijeme rada u Danaheru, da bi se produbila s NARR-om, za koji je HStec proizvodio motorvretena.“
Globalna financijska i ekonomska kriza 2008. pogodila je i Njemačku te je Dragutin Lederer bio primoran tražiti novi posao. „To su bila teška vremena za proizvodnju, no NARR, koji se također našao u problemima, pomogao mi je angažiranjem headhuntera, uz čiju sam pomoć 2009. dobio posao u internacionalnoj tvrtki Dywidag Systems International (DSI), koja se bavi proizvodnjom sidra za građevinsku industriju, na mjestu Lean Manufacturing Manager EMEA.“ Jedan od njegovih prvih zadataka u DSI-ju bio je projekt i izgradnja dviju automatskih linija za hladno valjanje navoja na sidrima u Linzu u Austriji. Riječ je o vrlo kompleksnim, zahtjevnim i kompletno automatiziranim linijama. „Nakon što smo riješili mehanički dio posla, trebalo se usmjeriti na automatizaciju. U tome nam je ponovo pomogla firma HStec koja je izradila i isporučila cijelu automatiku.“
U tvrtki DSI Dragutin Lederer bio je odgovoran za optimizaciju proizvodnje u svim Europskim tvornicama, a u projektu optimizacije Working Capitala (WC) bio je zadužen od početka rada u DSI-ju, isprva na svim lokacijama u Europi, a kasnije i na lokacijama Južne Amerike (Brazila i Kolumbije) te na kraju i Južne Koreje. Posljednjih godina aktivno je radio na projektu digitalizacije i uvođenja Industrije 4.0. Tijekom rada u DSI-ju proširio je suradnju s hrvatskim tvrtkama.
„Važno je slušati svoje suradnike, one koji rade u proizvodnji, i biti otvoren prema njihovim idejama. Na taj način oni osjećaju da ih cijenite, a bez toga nema zajedničkog uspjeha. Ako zadobijete povjerenje radnika i oni vas prate, sigurno ćete uspješno završiti projekt“, ističe dr. Lederer, koji se tijekom godina posebno specijalizirao u području Lean Managementa, koncepta koji se temelji na upravljanju poslovima uz korištenje najmanje razine resursa.
Iako je otac Dragutina Lederera, profesor Rudolf Zdenković na smjeru alatnih strojeva, bio dugogodišnji profesor FSB-a, on sam nikada nije razmišljao o akademskoj karijeri. „Studij strojarstva dao mi je široka fundamentalna znanja, posebno u području matematike i mehanike, koja sam želio primijeniti u profesionalnom radu, posebno u proizvodnji.“ Ipak, završio je znanstveni magisterij te se upisao na doktorski studij, nakon što je već niz godina radio u struci. „Na doktorskoj sam disertaciji o efikasnosti proizvodnje, poštujući ergonomijske kriterije, radio u Njemačkoj, uz redoviti posao, a mentor mi je bio profesor Drago Taboršak, a profesor Osman Muftić vodio me u praktičnom radu i ispitivanju, na čemu sam mu duboko zahvalan. Doktorirao sam 1999. na FSB-u.“
Unatoč praktičnom profesionalnom radu, znanstveni rad i usavršavanje nikada nije napustio te sa svojim radovima kontinuirano sudjeluje na međunarodnim i nacionalnim simpozijima.
Krajem 2018. otišao je u mirovinu i kaže kako se nada da će sada provoditi više vremena u Hrvatskoj, jer ovdje ima puno prijatelja i kolega. Odlučio je dio svojega vremena u mirovini posvetiti obuci i savjetovanju hrvatskih tvrtki na području uvođenja i primjene koncepta Lean Managementa, čime je i aktivno započeo. Aktivan je u Društvu hrvatskih inženjera, tehničara i ekonomista u Stuttgartu (HIT&E), a cijeli se život bavi i sviranjem duhovne glazbe. S bendom je nastupao po cijeloj Hrvatskoj u salezijanskim crkvama, a održali su i niz božićnih humanitarnih koncerata, čiji su prihodi donirani CARITASU. Od djetinjstva, na očev poticaj, počeo se baviti podvodnim ribolovom, i to mu je tijekom godina postao hobi.
„Nije mi bilo jednostavno odlučiti se za odlazak u Njemačku. Posebno je to bilo teško mojoj obitelji, koja me je cijelo vrijeme pratila i podržavala, bez čega moj radni put zasigurno ne bi bio takav. No, s godinama sam na taj put naučio gledati kao na bogatstvo – moja obitelj, supruga, troje djece i ja dobili smo mogućnost živjeti u različitim kulturalnim kontekstima i balansirati između prednosti svake od njih.“
Na temelju cjeloživotnoga iskustva na kraju zaključuje: „Mislim da su strojari, sa svojom širinom gledanja i pristupa rješavanju ne životnih i radnih problema nego izazova, najbolji menadžeri, i šteta je što se u Hrvatskoj više ne koriste u različitim menadžerskim poslovima.“
