Na FSB-u je upoznao ljude s kojima je prijatelj cijeli život, a posebno izdvaja profesore Bogdana, Duića i Lončara, docenta Krajačića i doktora Bana.
Prvi semestar očistio je u rekordnom roku, ali je drugom semestru pristupio manje ozbiljno, zbog čega je upis druge godine bio upitan. Presudan je bio ispit iz Materijala 2 kod profesora Ivušića.
U dogovorenom je terminu usmenog ispitivanja Hrvoje zamijenio svojega profesora i pogrešnu osobu upitao imaju li danas ispit.
„Kolega, jeste li sigurni?“ odgovorio mu je ovaj.
„Naravno, profesor Ivušić, ne?“
„Nisam vam ja Ivušić.“
To mu je bio jedan od najneugodnijih trenutaka u životu. Profesor Ivušić došao je za pet minuta, Medarac je uspješno položio ispit i upisao se na drugu godinu.
Na njezinu početku studentima se u uvodnom satu Materijala 3 predstavilo dobro mu poznato lice. „Dobar dan, kolege, moje ime je Tomislav Filetin, molim vas sve skupa dobro pogledajte kako izgledam, jedan kolega je mislio da sam ja profesor Ivušić“, prisjeća se.
Bio je predstavnik četvrte godine u Studentskom zboru, a s kolegama je u sklopu Zavoda za energetska postrojenja tijekom stručne ekskurzije u Plominu pokrenuo nogometni klub Megawatt.
Nakon što je diplomirao, zaposlio se u Ministarstvu gospodarstva, gdje je radio u Upravi za energetiku i rudarstvo, te se nastavio obrazovati i doktorirao na Sveučilištu u Leedsu. Danas je zaposlen u Zajedničkom istraživačkom centru (Joint Research Center) Europske komisije, jedne od vodećih znanstvenih institucija u svijetu, čija su istraživanja temelj za odluke Europske komisije.
„Radio sam na obnovljivim izvorima i energetskoj učinkovitosti, i upravo iskustvo i znanje koje sam stekao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje omogućilo mi je da danas radim za Europsku komisiju.“
Kako je riječ o organizaciji Europske unije, nekoliko se puta selio zbog posla. Živio je u Hrvatskoj, Italiji i Nizozemskoj, gdje je i sada. „Zanimljivo je da je Istraživački centar u talijanskoj Ispri vrlo blizu skijališta, tako da smo team buildinge odrađivali na skijama. U nizozemskom Pettenu, Istraživački nam je centar pet minuta od plaže biciklom. No, što se tiče života, Hrvatska mi je i dalje broj jedan“, zaključio je Medarac.
