Na pitanje kako je strojar već godinama uspješan na vodećim IT pozicijama, Zvonimir Stanić odgovara:
„Strojar može uspješno raditi u bilo kojem području. FSB nam je dao puno fundamentalnih znanja, naučio nas zakonima po kojima priroda funkcionira, a oni se mogu primijeniti svuda.“
Prema IT-u se usmjerio već tijekom studija, iako su u to vrijeme na FSB-u imali mali broj računala koja su se koristila uglavnom za crtanje, pisanje i proračune. Nakon završenoga MIOC-a, malo je dvojio između FER-a i FSB-a, no prevagnulo je strojarstvo jer ga je zanimala mehanika automobila i motora. „Fizika i matematika bile su mi u krvi. I danas, kao i tada, mislim da je matematika osnova svega – na njezinim zakonitostima funkcionira cijeli svijet.“
Ima jako lijepa sjećanja na vrijeme provedeno na fakultetu, s mnogim je kolegama sa studija u kontaktu i danas. „Vibracije među strojarima odmah se osjete. Mi se prepoznajemo, razumijemo, nalazimo teme za razgovore i razloge da se vidimo ponovno.“ Prisjećajući se studentskih dana, kaže: “Prvo sjećanje na FSB mi je velika A dvorana, Krešo u referadi i teta Štefa u kuhinji. Od svih kolegija, moram priznati da mi je najapstraktnija i najnejasnija bila Mehanika fluida II.“ Osobito su ga zanimali motori i materijali, kolegij Teorije vibracija profesora Stegića, Mehanika akademika Jecića, Biomehanika profesora Muftića te kolegij Teorija konstruiranja profesora Kostelića i Marjanovića, koji mu je dao široku podlogu znanja o načinu funkcioniranja i o području primjene elemenata strojeva. „Učili smo jako puno, studij je bio zahtjevan, no nije istina da nismo imali vremena i za međusobno druženje. Bilo nas je na svakoj brucošijadi, vikendima smo visili u Jabuci, po koncertima, družili se u kafićima, subotama smo u okviru TZK išli na Sljeme, a i svoju sam suprugu upoznao već na prvoj godini studija. Društveni život na fakultetu odvijao se u kantini kod tete Štefe i po crtaonama, gdje smo zajedno učili, družili se i okupljali.“
Nakon diplome, prvo je radio u Gredelju, čiji je bio stipendist, zatim u Hrvatskim željeznicama, gdje se klica ljubavi prema informatici koja je niknula na fakultetu počela razvijati, a nakon toga je neko vrijeme bio privatni poduzetnik. Uslijedio je ponovni povratak na Hrvatske željeznice, ali toga puta na poziciju direktora informatike. „To je bilo vrijeme intenzivnog razvoja informatičkih tehnologija. Koordinirao sam rad više od stotinu zaposlenika koji su davali informatičku podršku velikom sustavu koji se sastojao od više tisuća zaposlenika.“
Za ravnatelja CARNET-a izabran je 2004. te se otisnuo u novo područje primjene informatike u obrazovanju. Na toj je poziciji ostao više od dvanaest godina. „Ponosim se što smo tijekom toga vremena zajedničkim snagama izgradili bolji sustav. Kada sam preuzeo CARNET, u njemu je radilo pedeset ljudi, a kad sam odlazio, bilo nas je stotinu pedeset. Mislim da smo donijeli pozitivne pomake u sustavu obrazovanja, posebno za sustav škola. Sve dok im CARNET nije sustavno počeo davati informatičku podršku, škole su više-manje ovisile o snalažljivosti svojih ravnatelja.“ Ističe nekoliko posebno uspješnih CARNET-ovih projekata: „Danas imamo e-dnevnik, e-upise u srednje škole i e-upise na fakultete. Zahvaljujući uloženih 180 milijuna eura iz europskih fondova kroz projekt e-škole, učenici se od prvog razreda osnovne škole koriste informatičkim pomagalima. Sudjelovao sam i na projektu uvođenja državne mature.“
Na pitanje kako motivirati mlade ljude za upis na studije u STEM području, kaže kako je ključno djeci u najranijoj dobi to područje učiniti zanimljivijim. „Mislim da moramo uvesti nove načine učenja i poučavanja. Fiziku i matematiku djeci treba približiti, a informatičke tehnologije u tome nam mogu puno pomoći. Ipak, najvažnija su karika u lancu obrazovanja profesori koji svojim entuzijazmom mogu učiniti razliku. Tek kada učenici budu bolje razumjeli fiziku i matematiku, tek ćemo tada imati više STEM studenata. Nitko se ne rodi kao 'stemovac', nego se tijekom obrazovanja zainteresira za ta područja.“
Na pitanje bi li se opet upisao na strojarstvo, bez razmišljanja odgovara potvrdno. „Strojari su stabilni, čvrsto na zemlji, racionalni i pragmatični. Bilo koji tehnički fakultet dat će mladom čovjeku osnovu za dobro snalaženje u bilo kojoj tehničkoj struci, no ipak mislim da strojarstvo daje posebnu širinu.“
Poslovi na kojima je radio tijekom profesionalne karijere pokazali su kako je za vođenje velikih sustava važno imati i neke druge osobine i vještine. „Nužno je poznavati psihologiju, poticati timski rad, imati koordinatorske sposobnosti. Uvijek sam se trudio naći svakom članu tima pravu ulogu u kojoj na najbolji način može pridonijeti zajedničkom cilju i razviti svoje sposobnosti. Recept za uspjeh je ne misliti da si 'popio svu pamet svijeta' i da si najbolji u svemu, nego okružiti se ljudima koji su najbolji svaki u svom području, podržati ih, poticati na razvoj i učenje, te istovremeno sam u tome rasti, razvijati se i učiti.“
