Prelazak sa splitskoga fakulteta na zagrebački FSB za Gorana Jukića nije bio lak. Život odvojen od roditelja košta, moralo se s odgovornošću prionuti radu i racionalno trošiti sve resurse koje su roditelji slali u Zagreb. Upravo svojim roditeljima najviše zahvaljuje na postignutim poslovnim uspjesima.
FSB ga je oduševio organizacijom, dobrim profesorima te primjerenim ispitima, za koje se trebalo dobro pripremiti. Međutim, prva pomisao kada se spomene FSB pada na Marija Luetića, jednoga od najboljih studenata FSB-a svih vremena, dobitnika Dekanove nagrade i heroja Domovinskoga rata. Često se s njim susretao na fakultetu, gdje se moglo provesti cijeli dan. U menzi se moglo ručati, u čitaonicama učiti, a bile su i prostorije za slobodno vrijeme, gdje se moglo družiti, pogledati filmove i sl. Posebno se sjeća studijskih putovanja i druženja s drugim studentima s Katedre za toplinsku obradu.
Oduvijek je bio najviše fasciniran toplinskom obradom, a time se i danas bavi. Smatra kako je to puno više od egzaktne znanosti, gdje se sve može izmjeriti. Toplinsku obradu opisuje kao kuhanje, nikada ne možete neki recept napraviti jednako, ma kako jednostavan bio. Sendvič s pršutom uvijek je drugačiji. Previše je parametara koji utječu na krajnji rezultat: od sirovina preko procesa. Govori kako se čini kao da ipak ima neke čarolije u tome. Njegovu fascinaciju i želju za učenjem dobro su prepoznali profesori, od kojih najviše ističe profesora Stupnišeka. Upravo je s njime imao najbolji odnos te ga je izabrao i za mentora, a najviše pamti to da je taj profesor prije akademskoga života imao adekvatnu karijeru u privredi. Iz toga je crpio svoja predavanja, i Jukić smatra kako je upravo to dobitna kombinacija za odličnu poduku.
„Zvali su me iz Ferrarija 2007. jer su imali problem s nitriranjem, a točno sam se time bavio u svom diplomskom radu. Imali su par godina taj problem vezan uz strukturu i mehanička svojstva proizvoda i nikako ga nisu mogli riješiti ‒ i ja sam u konačnici u tome uspio. Trebao sam projektirati proces toplinske obrade za bregastu osovinu Ferrarija, i za Formulu 1 i za vozila Gran Turismo. Sve sam temeljio na svom diplomskom radu, ali naravno, otkad sam to napisao, neke su se stvari promijenile i razvile. Koristili su toliko egzotične čelike, napravljene samo za njih da se to i nije moglo studirati, pa onda kombinirate ono što ste naučili s intuicijom i rezultat ne može izostati. Zapravo mi je diplomski rad pomogao u najdražem poslovnom uspjehu.“
