„Iako veza između astrofizike i strojarstva nije odmah očigledna, područja njihova metodološkog preklapanja uključuju analitičku i numeričku matematiku, hidrodinamiku i termodinamiku. Između ove dvije struke postoji puno sličnosti budući da je strojarstvo velikim dijelom primjena fizike na rješavanje inženjerskih problema, dok se moderna fizika, pa tako i astrofizika, često susreće s inženjerskim izazovima i traženjima optimalnih rješenja.“
Ovako činjenicu da je samo s godinom razmaka diplomirao strojarstvo na FSB-u i fiziku na PMF-u tumači prof. dr. sc. Željko Ivezić, međunarodno priznati astrofizičar s dugogodišnjom stalnom adresom u SAD-u.
Željko Ivezić profesor je astrofizike na Sveučilištu u Washingtonu od 2004. i znanstveni direktor i zamjenik glavnoga direktora LSST projekta (Large Synoptic Survey Telescope, www.lsst.org), čiji je cilj napraviti digitalni film noćnoga neba uporabom oko 100.000.000 gigabajta podataka. Objavio je oko 300 znanstvenih članaka, koji su citirani više od 80 000 puta, što ga činim jednim od najcitiranijih alumna hrvatskih sveučilišta.
Ljubav prema tehnici i znanosti, osobito prema astronomiji, pratila ga je od najranijega djetinjstva. „S astronomijom sam se počeo baviti još u osnovnoj školi kroz program 'Znanost mladima' i predavanja na zagrebačkoj Zvjezdarnici. Nakon završenoga MIOC-a odlučio sam se upisati na FSB, iako me i fizika jednako privlačila. Strojarstvo je isprva prevagnulo, ponajviše zbog toga što je jamčilo bolje mogućnosti zaposlenja od astrofizike. Na kraju sam studirao na oba fakulteta.“
Studirao je strojarstvo na procesno-energetskom smjeru, na nuklearnoj energetici, a kao uspješan student bio je stipendist NE-a Krško. Nakon što je diplomirao strojarstvo 1990., godinu je dana ostao kao asistent na katedri profesora Galovića. „Uz Galeta, u lijepom su mi sjećanju ostali stariji asistenti, kolege Halasz i Ruševljanin, koji su mi bili izvrsni mentori. Uz termodinamičke kolegije na katedri profesora Galovića, posebno sam volio laboratorijski rad s infracrvenom kamerom kod profesora Švaića te kolegije matematike i mehanike koji su bili jako zahtjevni i jako kvalitetni.“
Nakon što je čekajući tramvaj susreo svojega asistenta s PMF-a koji mu je objasnio postupak prijave i testiranja za upis na američka sveučilišta, odlučio se prijaviti na doktorski studij u SAD-u. „Želio sam pronaći mogućnost daljnje poslijediplomske specijalizacije u obje struke. Na kraju sam dobio stipendiju i odlučio poći u avanturu u SAD, za koju sam mislio da će trajati samo nekoliko godina.“ Ističe kako mu je doktorski studij na Sveučilištu Kentucky omogućio kombinirati kolegije koji bi u hrvatskom sustavu doktorskih studija bili kombinacija kolegija s FSB-a, PMF-a i FER-a. „Nisam imao problema kad sam krenuo na doktorski studij jer sam na FSB-u i PMF-u dobio dobre osnove. U početku su me najviše iznenadile redovite tjedne domaće zadaće koje smo dobivali, iako se radilo o poslijediplomskom studiju. Najviše su me oduševili dobro opremljeni laboratoriji i sloboda koju smo imali s mjernom opremom i drugim istraživačkim sredstvima.“ Ističe kako se u SAD-u nije osjećao kao stranac. „Oko polovice poslijediplomanata na fizici bili su stranci, uglavnom Indijci i Kinezi, ponešto je bilo Rusa te tu i tamo poneki 'ostali' kao ja. Znanje hidre, terme, numeričke matematike i programiranja s FSB-a puno mi je pomoglo na doktorskom studiju astrofizike, posebno kada sam se bavio modeliranjem protoka topline i količine gibanja zračenjem oko zvijezda.“
Ipak, pravi je uzlet karijera profesora Ivezića doživjela 1997. odlaskom na Sveučilište Princeton. Ističe kako je iskustvo doktorata na Sveučilištu Kentucky bilo sjajno, ali odlazak na jedno od takozvanih Ivy League sveučilišta, kao što su Princeton, Harvard i Yale, doista je neponovljivo iskustvo budući da je riječ o institucijama koje su uistinu 'liga za sebe'. Kao bogata privatna sveučilišta, oni su u stanju privući najbolje profesore, a znanstveni projekti koje financiraju uvijek su vodeći u svome području. „Za mene je rad na jednom takvom projektu, kao što je bio 'Sloan Digital Sky Survey' u Princetonu, bio prekretnica u karijeri. Radio sam na najboljem projektu takve vrste u svijetu u to vrijeme, a ujedno sam se uvjerio kako imam dovoljno znanja, volje i upornosti da budem dio takvoga tima. Radio sam s profesorima čije sam knjige čitao kao mladi astronom amater u Zagrebu, i to je je bilo neprocjenljivo iskustvo.“
Ističe da mu je iskustvo strojarstva bilo itekako korisno i kada je započeo svoj rad na LSST-u, napose u pogledu olakšavanja komunikacije sa strojarima i drugim inženjerima. „U tom mi je smislu 'dvojnost’ strojarske i fizičarske odnosno astrofizičarske struke doista puno pomogla u mom profesionalnom putu.“
Kaže kako i dalje komunicira s kolegama iz Hrvatske, posebice ističe suradnju s astrofizičarima iz Opservatorija Hvar te s kolegama s PMF-a, a posljednjih nekoliko godina i sa znanstvenicima s IRB-a koji su jako zainteresirani za LSST.
Iako radi puno, navečer nakon posla i vikendom uglavnom sluša glazbu, kuha, trči, igra nogomet s prijateljima, čita novine iz Hrvatske ili gleda filmove. Prije nego što mu je kći otišla na fakultet, često je navečer s njom i suprugom igrao društvene igre ili su vikendom planinarili.
Potičući mlade ljude da se upišu na studije koji će im omogućiti baviti se onim što vole u budućnosti, profesor Ivezić poručuje: „Marljivo učite i radite, i kritički razmišljajte svojom glavom. Ne bojte se rada i znajte da će vam se svaki sat učenja višestruko vratiti. Nije sve idealno oko vas, ali još uvijek ste u mogućnosti sami odlučivati o svojoj karijeri i sudbini. Uvijek se sjetite kako za uspjeh nije bitno imati samo 'knjiško' znanje nego i znati kako uspješno surađivati s kolegama. Poštujte roditelje i budite vjeran i iskren prijatelj.“
