„Nadam se da će se cijela zemlja okrenuti konceptu Industrija 4.0., da ćemo pronaći svoju nišu i okrenuti se nečemu što će za 20 godina biti nova razvojna tema. U tom smislu vidim i daljnji razvoj FSB-a.“
Damir Vanđelić od 2016. predsjednik je Uprave Croatia osiguranja, a tijekom karijere bio je direktor investicija Adris Grupe, tehnički direktor Zagrebačke pivovare, korporativni direktor investicija za središnju Europu 15 pivovara tvrtke Interbrew. Karijeru je započeo u Plivi, gdje je od pripravnika napredovao do rukovoditelja Tehničkoga ureda te Odjela gospodarenja energijom.
Na pitanje u čemu je tajna njegova uspjeha, odgovara: „Tražim 'win-win' svih dionika. Važno je napraviti dogovor koji je svima prihvatljiv, sustav kojim će svi biti zadovoljni. To je put koji onda otvara sva vrata koja bi inače ostala zatvorena. U svojoj karijeri oduvijek sam se vodio dvjema idejama: prvo, ako odlučiš da je nešto ispravno, nikada ne smiješ odustati ('never give up'), a drugo, što vrijedi i za mene i za druge, sadržano je u mojoj uzrečici 'Find a way or go away'. Vjerujem da za svaki poslovni problem postoji rješenje, ono traži određene resurse – vrijeme, novac, trud, no uvijek pred sobom imam misao kako ništa nije nemoguće.“
Damir je bio jedan od triju najboljih studenata svoje generacije, za što je dobio Medalju FSB-a te priznanje rektora Sveučilišta u Zagrebu kao najbolji student u ak. god. 1988./1989. „Fakultet nas je naučio razmišljati, sagledavati cijeli kontekst i sve panorame nekoga problema po principu 'out of box'. Budući da sam oduvijek volio matematiku, takav je način razmišljanja dio moga mentalnog sklopa, moga habitusa.“ Iako ističe da su strojari u pravilu multipotentni stručnjaci na svim razinama, zbog čega se do određene mjere razumiju u različite inženjerske struke te mogu obnašati različite menadžerske funkcije, priznaje kako mu je njegovo iskustvo rada u inozemstvu pokazalo da su za uspjeh potrebna i neka druga znanja i vještine. „Upravljanje ljudima jedna je od ključnih komponenti uspjeha jer ne možeš ljudima upravljati kao strojevima; s ljudima razgovarati, slušati ih, pokazati da ih poštuješ, ali istovremeno inzistirati na argumentiranom pristupu, strateškom djelovanju. Kao strojar nekako imam tendenciju popravljati sve što me okružuje, bilo da je riječ o stroju, firmi, društvu. Svaki dan možeš nešto napraviti, a uz sposobnost, moraš biti hrabar, vrijedan, a i imati malo sreće da se ukažu prilike. Ipak mislim da uspjeha nema bez timskog rada.“
Za strojarstvo kao struku odlučio se već u osmom razredu osnovne škole. „Išao sam u srednju školu 'Nikola Tesla' za strojarskog tehničara u Zagrebu, u Klaićevoj ulici, i bio sam odličan učenik. Već sam tada vjerovao da trebam studirati, iako materijalna situacija u mojoj obitelji nije bila dobra. Ipak, pomoću dviju stipendija, uspio sam. Jako sam volio FSB, a uz matematiku, jako su me zanimale još hidraulika i termomehanika. Nakon što bih u šestom mjesecu očistio sve ispite, svake sam godine tijekom ljeta radio. Završio sam studij u roku. Na kraju sam kao Plivin stipendist svoje prvo zaposlenje i dobio u toj firmi i počeo ponovno učiti od nule.“
Kao otac troje djece puno razmišlja o izazovima koji su prisutni u hrvatskome društvu, osobito o tome kako mlade ljude uvjeriti da ostanu u zemlji. Ističe kako nije dovoljno osigurati čistu egzistenciju nego ozbiljno razmisliti zašto zapravo ljudi odlaze. „Nužno je osigurati uvjete za pravedan život. Ljudi prvo moraju vjerovati da postoji pravednost u društvu. Potom tim ljudima treba dati viziju budućnosti, postupne ali sigurne promjene na bolje, a onda država moja osigurati kontekst koji će podržavati ove prve dvije kategorije.“
U slobodno vrijeme voli se baviti poljoprivredom, uzgaja maline i voćke, voli lov, ali ističe kako ga toj aktivnosti privlače priroda, samoća, hodanje, osiguravanje ravnoteže u ekosustavu. 'Kao klinac na Peščenici bavio sam se pet godina džudom, a onda sam još deset godina trenirao karate. Volim kretanje, trčim, treniram… i to je temelj moje mentalne i fizičke ravnoteže.“ Također, sve slobodno vrijeme provodi s obitelji i jako voli čitati, spominje Kunderin opus za razbibrigu te knjigu Acemoglua i Robinsona Zašto nacije propadaju.
„U nekom trenutku svoga života uvidio sam kako u sebi prepoznajem dvije strane, koje smatram svojim pozitivnim osobinama. Prvo je da osluškujem tim s kojim radim, da se mogu prilagoditi timu kada i koliko treba, a drugo je da istovremeno razlikujem do kuda mogu mijenjati, 'stiskati', a da se stvari odviju s najuspješniji ishodom. Autoritet mi je netko kod koga prepoznajem čvrst i dobar karakter te veliko znanje. I pohvala takvih ljudi mi puno znači. S druge strane, smatram da sam dobar u vođenju ljudi. Mi smo tim, ali netko u tom timu mora izgraditi odnose, dati viziju i ciljeve, a meni to leži. Moj je zadatak iz svih 'izvući' ono najbolje.“
Na pitanje kako je preživio ratno vrijeme u Hrvatskoj, kada je proveo 183 dana u zarobljeništvu nakon pada Kostajnice, kaže: „Bilo je teško, najviše što ne znaš kako ćeš preživjeti i hoćeš li uopće preživjeti. No, odazvao sam se pozivu za mobilizaciju još 1990. kao apsolvent i, eto, preživio sve to. I to je jedno od iskustava kroz koje sam morao proći i koje me formiralo.“ Žali što država nedovoljno prepoznaje talente te dodaje, iako nerado govori o tome, da privatno stipendira neke jako dobre studente. „Smatram to svojom obvezom i mislim da je to najbolje ulaganje. Nadam se da će se naša zemlja okrenuti konceptu Industrija 4.0., da ćemo pronaći svoju nišu u tome i okrenuti se nečemu što će za 20-25 godina biti nova razvojna tema. U tom smislu vidim i daljnji razvoj FSB-a.“
