'Na strojarstvu je najvažnije učiti s razumijevanjem, imati logiku i razmišljati. Mehanika, matematika, konstrukcije – sve su 'tvrda' znanja, ali ima tu i puno kreativnosti.'
Nevenka Crneka-Čudina radi u telekomunikacijskoj kompaniji A1 Hrvatska, u početku na poslovima menadžerice za poslovne procese , a posljednjih je nekoliko godina posebno usmjerena na EU projekte. Sa svojim timom radila je na definiciji koncepta i implementaciji upravljanja poslovnim procesima u VIPnetu (današnji A1) te na usklađenju sa Sarbanes Oxley aktom.
„FSB je vrlo praktičan fakultet, prva je godina bila teška, puno matematike – od oko 700 upisanih studenata, oko polovica njih do druge je godine otpala. Budući da sam završila nekadašnju XIV. gimnaziju, koja je kasnije pripojena MIOC-u, matematika mi je bila bliska. U to me vrijeme jako zanimalo i programiranje, iako nije bilo puno računala. I tako mi se strojarstvo činilo kao dobar odabir, osobito zato što je na FSB-u usmjerenje organizacije profesora Aleksandra Đuraševića bilo prvo koji je uveo računala u nastavni proces, a na studiju je bilo i puno matematike.“ Ipak, napominje da je neko vrijeme tijekom srednje škole razmišljala i o arhitekturi.
S fakulteta nosi lijepe uspomene, prisjeća se kolega i prijateljstava, međusobnoga pomaganja, druženja. „Strojarstvo sam završila u roku, nakon pet godina. Bila su to neka druga vremena, bilješke smo pisali preko indiga, učili u crtaoni, sami kuhali kave.“ Tih je godina jako malo djevojaka studiralo na FSB-u, no njih pet sprijateljilo se upravo tijekom učenja u crtaoni S30 s grupom kolega. „Ostali smo u kontaktu tijekom svih ovih godina, stvarno smo jako dobri prijatelji. Imamo grupu na netu koju smo nazvali S najbolji 30'“, kaže kroz smijeh i nastavlja: „Vidimo se i sada barem jednom godišnje. Obično se nađemo svi zajedno s našim partnerima, ima i pjesme i smijeha i druženja“
Nakon studija zaposlila se u tvornici alatnih strojeva Prvomajska. „Ondje sam izučila posao. Bilo nas je 10 tehnologa, radila sam na optimizaciji tehnoloških procesa i unaprjeđenju proizvodnje, implementaciji i programiranju CNC alatnih strojeva te sam sudjelovala na projektima istraživanja i razvoja u Institutu za alatne strojeve Prvomajske.“ U razdoblju 1991. ‒ 1996. bila je znanstvena asistentica na FSB-u, i u tom je razdoblju održavala vježbe i ispite te je vodila seminarske radove na kolegijima Organizacija i ekonomika poslovnih sustava i Organizacija proizvodnje – tehnološki procesi. „Bila su to vremena kada sam bila bez stalnoga posla, nekadašnje Prvomajske više nije bilo, ali stečena znanja i iskustva bila su vrlo korisna u radu sa studentima.“ Ističe kako je tada među studentima bilo dosta onih koji su već imali iskustva u proizvodnji i nekima od njih bilo je jako teško prihvatiti da im je asistent žena. „I tada, kao i u vrijeme kada sam i sama studirala, bilo je puno manje studentica nego studenata na Fakultetu. Isprva bi me malo procjenjivali jer sam žena, ali kada su vidjeli da dobro poznajem i razumijem ono o čemu govorim, nije bilo nikakvih problema.“
Ipak, put je Nevenku dalje odveo u konzultantsku tvrtku u kojoj je radila na poslovima implementacije ERP sustava, s naglaskom na proizvodne module. „Svaki je klijent bio priča za sebe, svaka proizvodnja imala je svoje specifičnosti, pa je i posao konzultanta zahtijevao stalno učenje i nadogradnju, predstavljao novi izazov, ali je bio i profesionalni užitak. Posebno mi je u sjećanju ostao projekt u brodogradilištu Uljanik. Posao povezivanja najmodernijih sustava projektiranja i proizvodnje, teorije i iskustva, znanja strojara i brodara, a u suradnji sa sjajnim inženjerima, ekspertima, pa i pomalo karizmatičnim rukovoditeljima, otkrio mi je ljepotu drugog dijela našeg fakulteta – ljepotu brodogradnje.“
U VIPnet-u, danas A1 Hrvatska, radi od veljače 2001. Posebno ističe svoj prvi projekt implementacije informacijskoga sustava za upravljanje ljudskim potencijalima, koji je vodila još 2002. „VIPnet je bio brzorastuća kompanija, a projekt je uvršten u Microsoftove 'case study' prezentacije.“
„FSB mi je za današnji posao dao puno znanja. Organizacijsko usmjerenje dalo mi je širinu, mogućnost da shvatim važnost razumijevanja procesa. Strojarstvo vas tjera da budete pragmatični i vrlo konkretni.“ Iako ističe da su telekomunikacije, područje u kojem je već više od 17 godina, grana za sebe, istodobno kaže i da je tehnika ‒ uvijek tehnika. „Na strojarstvu je najvažnije učiti s razumijevanjem, imati logiku i razmišljati. Mehanika, matematika, konstrukcije – sve su 'tvrda' znanja, ali ima tu i puno kreativnosti. Danas više nije sve samo mehanika i obrada materijala ‒ tu su nova, pametna rješenja. Inovativnost je jako važna.“
„I dalje me pokreće znatiželja, učenje nečega novog. Važno je brzo se prilagođavati, stalno biti u toku, učiti od kolega. Volim svoj posao i uvijek sam u njemu uživala. Bih li opet studirala strojarstvo? Sigurno – ili strojarstvo ili brodogradnju. '“
