„…nema uspjeha ako stalno pred sebe ne stavljaš nove izazove, ne pokušavaš biti bolji, na tjeraš se na 'out of box' razmišljanje“

 Maroje Matana oduvijek je želio biti strojar, čak i prije nego što je krenuo u školu. Pokazalo se da ima tehničkih sklonosti kada je njegov otac, veliki zaljubljenik u maslinarstvo, za svoj maslinik kupio frezu, koju je Maroje sam sastavio. 'Freza je bila veća od mene i predstavljala mi je izazov. Kada sam je sastavio, prvi sam puta u životu osjetio što znači uspjeh, što znači napraviti nešto korisno. I upravo me to usmjerilo prema strojarstvu – struci koja objedinjuje sve inženjerske struke.'

Motivacija za upis na studij strojarstva na FSB-u bila je vođena željom da studira na Sveučilištu u Zagrebu koje ima dugu tradiciju te da ode od kuće iz Splita i osamostali se. 'S trinaest godina počeo sam profesionalno igrati rukomet, tako do sam već u toj dobi osjetio što znači samostalno zaraditi neki svoj novac. Odlazak u Zagreb bio je važna odluka jer sam krenuo u jedan potpuno novi, samostalniji život.'

Maroje je u svojoj generaciji bio među 10 posto najboljih studenata, prisjeća se sudjelovanja na međunarodnoj konferenciji DESIGN u Dubrovniku te internacionalnog kolegija na kojem su sudjelovali studenti iz Delfta, Budimpešte, Ljubljane, Londona, Zagreba i Laussane. Nastava se održavala video konferencijama. U završnom tjednu nastave u Utrechtu i Delftu svi su studenti zajedno radili na ispitivanju razvijenih prototipova uređaja za rehabilitaciju pacijenata. Također, sudjelovao je u projektu stvaranja autonomne ronilice bez ljudske posade koji je ostvaren u suradnji s kolegama s FER-a, a njegova je generacija ponovno oživjela i projekt Formula student FSB-a. 'Puno sam naučio od profesora s Katedre za konstruiranje i razvoj proizvoda. Tamo sam počeo procesno razmišljati, objedinjavati sve što sam naučio o strojarstvu. Studij je bio težak ali i jako izazovan'

Od 2014. godine Maroje Matana zaposlen je u tvrtki Daimler AG kao razvojni inženjer i voditelj projekata za nove tehnologije turbopunjača. Vodi tim inženjera, a posebno je ponosan na svoj rad na razvoju novoga šest-cilindričnog motora za Mercedes-Benz te na desetak patenata koje je razvio za svoju firmu.

'Mislim da je jako važno biti svestran i imati strast za istraživanjem nečega novog. Strojar uvijek promatra svijet oko sebe, svoje okruženje, pokušava analizirati neki problem. Uz analizu svih parametara, važno je u obzir uzeti i sve ono što na njih utječe. Važna je usredotočenost, logičko sagledavanje, pokušavanje pronalaska rješenja i stvaranje nečega opipljivog. '

Ističe kako je za njegov sadašnji posao jako važna interdisciplinarnost, profesionalizam i odgovornost. 'Čovjek mora biti profesionalan i odgovoran u svakoj stvari koju radi – bez toga nema uspjeha.'

Iako kaže da je strojar po habitusu, svjestan je i da mnoge strojare prati glas da teško izlaze iz svoje komforne zone, te misli da upravo to čini ključnu razliku. 'Mislim da nema uspjeha ako stalno pred sebe ne stavljaš nove izazove, ne pokušavaš biti bolji, na tjeraš se na 'out of box' razmišljanje. Uz to, struka danas nije samo tehnika i proces, nego i sve ono što dolazi uz to. Ljudi se moraju povezati s nekim proizvodom. U tom smislu, moramo stvarati uređaje koji će ljudima biti korisni.'

U slobodno vrijeme voli biti u garaži. Radi na svojem posebnom biciklu, a često je s njim i njegov sin. 'Moj sin ima dvije godine i već može rastaviti igračku koja je veća od njega. Nadam se da ćemo uskoro zajedno raditi na ozbiljnijim stvarima u garaži, kao što sam ja s mojim ocem i djedom.'