“ …treba reći da završiti Fakultet strojarstva i brodogradnje nije lako“
Unatoč drugačijim razmišljanjima o tome kamo poslije srednje škole upisao sam Fakultet strojarstva i brodogradnje i tako je sve počelo. Već je prvi ispit bio težak i polagao sam ga čak tri puta. No, mnogi su pali pa i izgubili godinu na kolokviju iz šibera (danas tek rijetki znaju što je to!). Ipak, studentske godine su brzo prošle i svi koji su bili marljivi i redoviti, vrlo su brzo našli radno mjesto.
Nakon studija mogao sam birati: FSB kao asistent, RIZ, čiju sam stipendiju imao ili jedna projektna kuća. Odučio sam se za projektiranje i nakon tri godine rada položio stručni ispit. Iduće radno mjesto bilo je (današnje) HEP Toplinarstvo i bila je to najbolja škola stručnog života jednog strojara. U vrijeme Univerzijade u Zagrebu 1987. godine bilo je mnogo posla na toplinarskom sustavu i osnovana je Služba za posebne toplane, gdje sam postavljen za rukovoditelja. Svi su projekti izvođeni u vremenskom tjesnacu, među kojima i novi objekt Ekonomskog fakulteta, gdje su se pojavili problemi s kotlovnicom. Bio sam zamoljen pomoći na tom projektu i također stekao odlično iskustvo.
Uz to, bio sam i suradnik časopisa 'Sam svoj majstor' i među prvima se bavio podnim grijanjem i pripremio posebno izdanje 'Sam Specijal - Sve o grijanju'. Taj je časopis imao nakladu od čak 150000 primjeraka (!), a posebno izdanje prodano je u 20000 primjeraka i tada sam počeo razmišljati o pokretanju vlastitog posla. Istodobno sam surađivao i s časopisom 'Energetičar' i (danas, na žalost, pokojnim) kolegom Antom Šimunovićem, cijenjenim stručnjakom i glavnim inspektorom za opremu pod tlakom. S njime sam 1993. godine pokrenuo časopis EGE.
Danas časopis izlazi neprekidno već 26 godina i uz njega su se razvile brojne druge djelatnosti: stručni skupovi, stručno izdavaštvo i jedinstveni portal Energetika-net.com, a tvrtku ENERGETIKA MARKETNG čini tim od desetak ljudi u dvije zemlje (Hrvatskoj i Sloveniji), brojni vanjski suradnici i poslovni partneri.
Za kraj bih htio poručiti da ničega nema bez velikog truda i rada, a u strojarstvu se neprestano treba usavršavati i razvijati radne i prosudbene kvalitete. No, nakon godina učenja i rada u takvim uvjetima stvori se drugačiji sustav razmišljanja, donošenja odluka i pristupa životu, tzv. tehnička inteligencija. Isto tako, danas se često sjetim dijela govora pri uručivanju diplome: "Nema ljepšeg osjećaja nego rješiti problem i stvoriti nešto novo... jer svi su tehnički problemi rješivi... a ljudski nisu uvijek lako rješivi. Stoga, držite se struke jer to je vaša misija!"
