Artemije Šahnazarov rođen 1891. godine u obitelji armenskog podrijetla. 1915. godine diplomirao je na brodostrojarskom odjelu u Petrogradu.

Nakon Oktobarske revolucije, napušta Rusiju kao politički izbjeglica te se 1921. godine doseljava u Zagreb gdje je imenovan asistentom "kod profesorske stolice za strojarstvo" Kraljevske visoke tehničke škole. U zvanje redovitog profesora izabran je 1937. gdje je više godina bio predstojnik Zavoda za mehaničku tehnologiju.

Bavio se je teorijom rezanja na alatnim strojevimai ispitivanjem materijala. Na području odvajanja čestica profesor je osmislio metodu mjerenja temperature oštrice - "metoda po Šahnazarovu".

Profesor Šahnazarov veliku je pozornost obraćao praktičnom radu, pa je njegovim zalaganjem znatno unaprijeđena laboratorijska djelatnost i opremljenost.

Sudjelovao u gradnji željezničkoga dvokolosječnoga mosta preko rijeke Save u Zagrebu (1939.) gdje je vršio nadzor kvalitete toga mosta. Poslije Drugog svjetskog rata kao idejni začetnik, savjetnik i nadzornik sudjelovao je u izgradnji novih pogona metalne industrije, poput Tvornice tvrdih metala i Tvornice elektroda u Zagrebu.

Praktična primjena tehničkih znanja dolazila je do velikog izražaja u njegovom radu koju oslikava priča kako su profesora upitali da procjeni sastav čeličnih ploča koji je bio nepoznat. Profesor je brusio ploču te je, promatrajući iskre koje su frcale s površine, procijenio sastav materijala s velikom točnošću, kako se kasnijom kemijskom analizom pokazalo.

Razvojem zavarivanja, povećava se i svijest o nužnosti povezivanja domaćih i stranih zavarivača pa se 15. ožujka 1953. osniva Hrvatsko društvo za tehniku zavarivanja kojim predsjeda prof. Šahnazarov.