Rasli smo postupno, a sve što smo zarađivali ulagali smo u razvoj. No, ključno je ulaganje u ljude.

Željko Goja, suosnivač je i dugogodišnji direktor te suvlasnik inovativno razvojno-proizvodne tvrtke HSTec koja ima dugogodišnje iskustvo u području visoko-brzinskih motor-vretena, industrijske automatizacije i robotike. Iako je nedavno otišao u mirovinu, te se povukao iz operativnog upravljanja tvrtkom, i dalje aktivno sudjeluje u radu HSTec-a te s pozicije predsjednika Nadzornog odbora pomaže u njezinom daljnjem razvoju.

Priča HSTec-a krenula je još 1996. godine u Zadru u tijekom rata uništenoj hali. Tvrtka je posebno usmjerena na stvaranje inovativnih rješenja, proizvodnju malih serija sofisticiranih motora i implementaciju robota za alatnu industriju. Tijekom godina, HSTec je četiri puta nagrađivan nagradama Zlatni ključ i Zlatna kuna.

'Rasli smo postupno, a sve što smo zarađivali ulagali smo u razvoj. No, ključno je ulaganje u ljude.', kaže. U HSTec-u su zaposlena dva doktora znanosti, financiraju se doktorski studiji, a uprava zaposlenike potiče na stalno usavršavanje 'Danas imamo tri glavna cilja – razvijati proizvode nove generacije u skladu s konceptom Industrija 4.0., stalno obrazovati zaposlene te ulagati u nove proizvodne pogone i opremu.', kaže Željko Goja te ističe da je, gledajući u prošlost, najteže vrijeme za tvrtku bila 2009. i međunarodna financijska kriza koju je ova godina donijela. 'Mnogo je naših njemačkih partnera te godine prestalo s poslovanjem. Najponosniji sam što smo te godine, unatoč krizi i iako je bilo teško vrijeme, uspjeli sačuvati sva radna mjesta.'

Željko Goja rođen je na Ugljanu i nakon završene srednje škole u Zadru, u kojoj se zahvaljujući predavanjima jednog profesora zaljubio u mehaniku, odlučio se upisati na studij strojarstva u Zagrebu. Nakon što je diplomirao, 12 godina ostao je na FSB-u kao asistent, a nekoliko je godina predavao i na Šumarskom i tadašnjem Poljoprivrednom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te na Fakultetu strojarstva u Slavonskom Brodu. 'Volio sam Zagreb ali me vukao povratak u Zadar, nazad moru i suncu. Te 1989. lignje, masline i ulje počeli su mi ljepše mirisati i s obitelji sam se odlučio vratiti u Zadar. Zaposlio sam se u firmi SAS-ZADAR prvo kao projektant razvoja, kasnije kao rukovoditelj razvoja, a onda i kao rukovoditelj konstrukcije.'

Kaže kako nikada nije požalio što je otišao s FSB-a iako je jako volio rad na Fakultetu. 'Uživao sam radeći sa studentima, a imali smo i jako dobre projekte. Puno sam naučio od profesora Alfirevića, Husnjaka i akademika Jecića, no osim jednadžbi i teorije želio sam raditi i nešto konkretno.'

'Korijeni vas uvijek vuku kući. Zato sam se i vratio prije puno godina. Jako sam sretan što ovu lijepu priču HSTec-a razvijamo upravo u Zadru. Danas kada sam u mirovini, ali ipak još uvijek vrlo aktivan, svakoga dana mogu otići na moj Ugljan, loviti ribe i lignje, malo vrtlariti. Često mi ideje dođu kada sam na moru. Oduvijek sam znao crtati u glavi i razviti neku ideju u mislima,  to mi je bilo prirodno. I danas na moru razmišljam o idejama i poslovima, a imam i svoj 'ured za van' – moj brod.'

Što čini dobrog strojara? Željko Goja kaže da je to ljubav prema tehnici i onome što čovjek radi. 'Ako ne volite ono što radite, tu nema kruha. Oduvijek me zanimala tehnika, ispunjavala me, posebno mehanika i vibracije. Sretan sam što smo HSTec gradili na inovacijama i razvoju novih rješenja, te što smo uspjeli znanje pojedinaca transformirati u znanje tvrtke. Naš se tim uspio održati, vjerujem da na to utječe dobra i ugodna atmosfera za rad. To je veliko bogatstvo.'