Faks, kojeg je upisao 1971. godine, za Ivicu Jakića predstavljao je velik izazov. Tražio je puno rada, intenzivnog učenja te odricanja. I tako devet semestara…
Tijekom studentskih dana, aktivno se bavio profesionalnom te modnom fotografijom, kao i foto reportažama. Put ga je kao reportera odveo u Egipat, Libanon, Siriju, Englesku, Kanadu i SAD, a posebno ističe odlazak u Universal Studios u Hollywoodu. Njegove reportaže iz središta filmske industrije tada su objavljivali svi značajniji časopisi, poput Starta, Studija, Vjesnika, Večernjeg lista i Vikenda.
Jednom je tako po povratku iz Hollywooda drugi dan išao na ispit iz Termodinamike. Živio je i radio, kaže, veoma intenzivno. Posao fotografa omogućio mu je i poznanstva s domaćim estradnim zvijezdama.
„Skoro sve kolege na godini, kao i većina profesora, znali su da se bavim fotografijom. Znali su za moje radove i poznanstvo s tadašnjim zvijezdama estrade Mišom Kovačem, Arsenom Dedićem, Gabi Novak, Ksenijom Erker, Novim fosilima i drugima, za koje sam radio naslovnice gramofonskih ploča. Često su me pitali zašto uopće studiram na FSB-u.“
Diplomirao je u proljeće 1977. u Ina Naftaplinu na procesu izgradnje INA Oki petrokemijske industrije. Fotoaparat ubrzo sprema u ladicu i počinje raditi u struci. Po završetku vojnog roka, zaposlio se u Astra-Mašinoimpexu u Zagrebu, gdje je radio na izvozu strojarske opreme i proizvodnih linija na istočnoeuropskom tržištu za niz kompanija, poput Končara, Jedinstva i Prvomajske.
Kako je dobro govorio strane jezike, obavljao je i posao uvoza dijela opreme za nuklearnu elektranu Krško. Najveće iznenađenje za generalnog direktora Astra-Mašinoimpexa bilo je kada je Jakić zatražio sporazumni raskid radnog odnosa. Direktoru je njegova želja za otkazom došla kao šok, jer, kako je rekao, dotad nitko nije dao otkaz u Astri, a htio ga je i poslati u Astrino predstavništvo u Moskvu.
Razlog odlasku bila je Jakićeva želja da otvori svoju privatnu firmu u Austriji, koja je s radom krenula 1983. Nadalje, već 1988. pokrenuo je svoje predstavništvo u Hong Kongu na poslovima Kina-SSSR. Posljednjih 35 godina sjedište Ivičine tvrtke koja se bavi električnom energijom je u Austriji.
„Cijeli poslovni vijek radio sam s velikim svjetskim i europskim tvrtkama u petrokemijskoj, metalnoj i energetskoj industriji na poslovima projektiranja, izgradnje, trgovine s opremom i strojogradnje“, priča Jakić, kao primjere navodeći Mobil Oil, Munchen, Siemens, Exoy, Alpiq i druge.
Svojevremeno, tek što je pokrenuo tvrtku, također je postao sudski vještak za fotografsku opremu za strojarstvo. Radio je kao vještak na ulasku njemačkog RWE-a u suvlasništvo elektrane Plomin II s HEP-om. Od 1994. studirao je i na Ekonomskom fakultetu.
Studiranje na FSB-u puno mu je značilo, jer je naučio imati pregled nad procesima projektiranja, proizvodnje i kontrole, razlikovati bitno od manje važnog, usredotočiti se u poslu na najvažnije.
„Živio sam doslovce na svjetskom nivou, družio se s kolegama sa sličnim pogledom na struku i razvoje u naprednim industrijama. Tijekom studija naučio sam gledati „veliku sliku“, razmišljati daleko unaprijed. Što bi se reklo, treba čuti glazbu prije drugih“, zaključio je.
